Ovogodišnje izdanje Mjeseca hrvatske knjige održava se pod nazivom „Književnost bez granica“ i posvećeno je književnim prevoditeljicama i prevoditeljima.
Prevoditelji su prvi i najvažniji u procesu objavljivanja knjige. Na pitanje koliko se i na koji način vrednuje prevodilački posao, nakladnici i prevoditelji daju različite odgovore. Nakladnici tvrde da im je prijevod važan, dok se književni prevoditelji žale da njihov posao nije dovoljno cijenjen.
U Karlovac je ovom prilikom stigao Mišo Grundler, mladi prevoditelj koji je magistrirao švedski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje danas radi kao vanjski suradnik na Katedri za skandinavistiku. Profesionalno prevodi od 2011. godine, radi i kao audiovizualni prevoditelj na Hrvatskoj televiziji. Primarno se bavi književnim prevođenjem, ali i kazališnim te usmenim sa švedskog, engleskog, danskog i norveškog. Njegovi prijevodi uključuju romane, zbirke poezije, slikovnice, filozofska djela i još mnogo toga.
Još sam u srednjoj školi odlučio čime se želim baviti. Skandinavski jezici uvijek su me posebno zanimali. Volim svoj posao. Nekada mi za prevođenje jedne knjige treba i nekoliko mjeseci, a nekad je dovoljno svega dva do tri tjedna. Naravno da se ponekad potkrade i neka greška, ljudi smo na kraju krajeva; ali zato su tu urednici, lektori i ostatak ekipe koji na vrijeme ukažu na to.
Smatram da se može danas živjeti od prevođenja, iako se mnogi moji kolege uz to bave još nekim poslom, istaknuo je Mišo.
