Psihičko, fizičko, spolno i ekonomsko nasilje najčešći su oblici nasilja koji se pojavljuju u obitelji. Vrlo rijetko je prisutan samo jedan oblik, a počinitelji su najčešće u dobi od 30 do 50 godina. U prošloj godini Područni ured u Karlovcu Hrvatskog zavoda za socijalni rad zaprimio je 177 obavijesti o nasilju što su u prosjeku 3 do 4 obavijesti tjedno. Uloga Zavoda jest zaštititi žrtvu i vršiti prevenciju novih nasilja.
– Zaštita žrtve podrazumijeva, prije svega, prijavu saznanja policiji. Mi smo dužni ne ispitivati kad primimo saznanje o počinjenju nasilja. Ne ispitujemo je li se to nasilje dogodilo ili nije nego ga odmah prijavljujemo policiji i dalje poduzimamo mjere iz naše nadležnosti, rekla je v.d. predstojnice Mirjana Pogačić, dipl.soc.radnica.
Zavod osigurava smještaj za žrtvu u sigurnu kuću ili drugu instituciju socijalne skrbi radi zaštite od daljnjeg nasilja. Također, žrtva ima pravo na besplatnu pravnu pomoć, informiranje o svim pravima u sustavu socijalne skrbi i zaštitu djece nad kojom je počinjeno nasilje ili su bila prisutna nasilju. Zavod pomaže žrtvi da ostvari potporu svih dionika uključenih u njenu zaštitu.
– Uglavnom obvezni smo izraditi plan sigurnosti sa žrtvom. Znači, sa žrtvom procijeniti rizike, procijeniti sve ono što se može događati i sve one okolnosti koje mogu dovesti do novog nasilja i sve to sa žrtvom u idućem vremenskom periodu i provoditi, biti u kontaktu sa žrtvom i postupati u skladu s planom sigurnosti koji smo izradili sa žrtvom, objasnila je Pogačić.
Ono što je vrlo značajno jest činjenica da Zavod može dati prijedlog sudu za izricanje zaštitnih mjera počinitelju. Prisutan je rad s počiniteljem u smislu stjecanja uvida u neprihvatljivost nasilničkog ponašanja.
– Svako saznanje o nasilju u obitelji obavezno se prijavljuje odmah. U tom smislu stranke ne mogu od nas, koje dolaze u Centar i koje razgovaraju sa stručnim radnicima, očekivati načelo povjerljivosti podataka, jer su to takva postupanja koja se odmah moraju prijavljivati, tvrdi Pogačić.
Žrtve često dođu u Zavod i ispričaju što im se dogodilo, ali ne žele da se nasilje odmah prijavi.
– Na kraju krajeva, tu su policija i sud da odluče je li se nasilje dogodilo, a ukoliko ima elemenata nasilničkog ponašanja u obitelji, svaka ta obitelj zaslužuje da se radi na prevenciji i zaštiti njezinih članova i na neponavljanju takvih postupaka, dodala je Pogačić.
Tolerancija na nasilje vrlo je visoka, kako kod počinitelja koji nalazi opravdanja, tako i kod žrtve koje nisu dovoljno jake da prekinu takvo ponašanje prema sebi. Velik problem je generacijski prijenos nasilja, a kad se nešto toliko usidri u društvu, to postane posve prihvatljivo, pa žrtve ponekad nisu niti svjesne da je riječ o nasilju.
