Saborsko se odupiralo neprijateljskim napadima još od kolovoza 1991. godine, kao i ostala mjesta na liniji bojišnice na ovim prostorima, no početkom studenog 1991. godine napadi postaju sve žešći i postaje jasno da se slabo opremljeni branitelji neće moći dugo odupirati napadima puno nadmoćnijeg neprijatelja. Svjedoče tome i preživjeli branitelji. Nikola Hodak u Saborsko je stigao u rujnu te godine iz Zagreba kako bi pomogao obrani ovog do rata mirnog i pitomog mjesta.
–2. studenoga neprijatelj je organizirao žestoki napad na Saborsko, nevjerojatan broj vojnika napao je brojčano i oružano slabije branitelje. Uz to u napadu su sudjelovali i MIG-ovi koji su iz zraka napadali civilne ciljeve i braniteljske položaje. Mi smo njih odvratili tu gore u šumi, nekoliko stotina vojnika JNA potpomognutih s četnicima iz Korenice, nisu usopjeli u naumu, priča nam Hodak. No, nisu znali da je to tek početak agonije ovog pitomog mjesta.
Nakon tog dana napadi postaju svakodnevni, a broj ranjenih branitelja raste, što ionako tešku situaciju na terenu čini još težom. I naš sugovornik je ranjen 6. studenoga, a izvlačenje ranjenih bilo je već tada nemoguće jer je Saborsko bilo u potpunom okruženju.
U Saborskom je srušena svaka kuća, škola, crkva, društveni dom, odnosno mjesto je sravnjeno sa zemljom. Čak 52-oje Saborčana poginulo je ili ubijeno tijekom Domovinskog rata.
Predsjednik Udruge hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Saborsko Joso Sabljak, ujedno i sudionik ratnih zbivanja, dodaje da se svake godine na ovaj dan emocije vrate i teško je sjetiti se tih dana i žrtava, ljudi koji su ubijeni samo zato što su bili Hrvati.
–Svi vi koji se ovdje okupljate govori nam da pijetet prema žrtvama imamo i da imamo svoj praznik, 12. studeni, dan kada je Saborsko potpuno uništeno, a i ova slomljena golubica nad masovnom grobnicom spomen su na ono što se ovdje dogodilo, poručio je načelnik Općine Saborsko Marko Bićanić.
–Bez obzira na sva stradanja koja su prošli, Saborčani su itekako svjesni da se treba okrenuti budućnosti i pokušati graditi bolji život za generacije koje dolaze, tako Joso Sabljak poručuje da na ovim područjima svi oni koji nisu krivi za ratna zbivanja žive i rade zajedno.
Nikola Hodak pak kaže da je u Saborsko doselio nakon rata, oženio se i podigao obitelj, no treba pronaći način kako zadržati mlade ljude, jer bez njih u konačnici nema budućnosti, kako za Hrvatsku, tako ni za Saborsko.
Ove godine se obilježavanju tužne obljetnice u Saborskom uz brojne predstavnike udruga proisteklih iz Domovinskog rata, jedinica lokalne i regionalne samouprave, pridružio i predsjednik RH Zoran Milanović. Iako se nije obratio mještanima, zapalio je svijeću i položio vijenac u spomen na nevine civile i hrvatske branitelje čija će imena zauvijek pamtiti u ovom malom mjestu koje je kroz svoju prošlost podnijelo veliku žrtvu za slobodnu i neovisnu Hrvatsku.
