Baviti se bilo kojim oblikom tjelesne aktivnosti i u najranijoj dobi vrlo je bitno, a jedan od najboljih načina za razvoj motoričkih sposobnosti djeteta jest pronalazak sporta kojeg će dijete voljeti i prakticirati. Posjetili smo Centralni objekt vrtić Gaza koji provodi sportski program i saznali kakvo je stanje u sportu kad su u pitanju oni najmlađi i najslađi.
– Fascinantno je i svi se pitaju kako je raditi s djecom, tako malenom, a pogotovo s dvogodišnjacima ili trogodišnjacima, ali vjerujte mi, djeca su se rodila i spremna su oduvijek za igru i pokret. To samo treba prilagoditi njihovoj dobi, njihovim razvojnim karakteristikama i onda se mogu stvarati čuda s njim. Djeca su podložna da ih se oblikuje. Ona vole učiti, vole stvarati, vole igru i pokret više od ičega. Koliko god je teško, a ukoliko ste dobri u tome i dobro poznajte što je djeci potrebno i u kojem trenutku koju motoričku sposobnost je bitno njegovati, onda nema problema u stvaranju i strukturiranju satova te vođenju i boravljenju s djecom, rekla je Maja Jakić Grubešić, kineziologinja.
Bebe su pravi primjer da su nam neki pokreti urođeni. Već s navršene 2 godine djeca se priključuju u tjelesne aktivnosti i uče ono osnovno.
– Ako mi taj temelj preskočimo, ako mi djecu sputavamo u svim tim rotacijama, u skokovima, penjanju, provlačenju, puzanju i bacanju te hvatanju lopte, mi oduzimamo djeci ono što je najvažnije, a to je temeljni razvoj sposobnosti. Oduzimamo stvaranje grube motoričke sheme kod njih koja nam je itekako temelj za stvaranje fine motorike i onaj drugi razvoj, dakle, emocionalni i psihički razvoj koji dolazi kasnije u školi i u sportu.
U današnje vrijeme, moglo bi se reći, roditelji žive u prevelikom strahu i boje se za svaki djetetov pokret. Kineziolozi tvrde kako djecu treba pustiti da budu djeca što se ponajprije misli da kroz igru moraju naučiti i padati i dizati se.
– Apeliram na roditelje da ne sputavaju svoju djecu. Nemojte misliti da dijete to ne voli. Svako dijete obožava se igrati, skakati i penjati se. Koliko god se mi možda bojimo. Često govorimo: “Nemoj, past ćeš!”. Neće. Naučite ga kako se treba popesti, naučite ga kako se hvata lopta, kako skočiti s nekog predmeta. Osigurajte ga, malo budite uz njega, a poslije će dijete biti puno samostalnije. Više nećete morati stalno stajati i strepjeti hoće li se sad nešto dogoditi.
Jedan od najboljih rekvizita u najranijoj dobi djece jest upravo lopta. Sigurno se pitate zašto, evo odgovora:
– Lopta je jedini predmet gdje vi koristite sve prste na rukama. Evo, današnja tehnologija nam dozvoljava rad samo s palčevima, eventualno s kažiprstima, srednji prst je već ugrožen, a četvrti i peti prst da ne govorim. Lopta je jedini rekvizit koji je svima dostupan i sigurno svi kod kuće imamo barem nekoliko veličina i vrsta lopti. Djeca razvijaju sve mišiće šake, akomodaciju, a vrlo je važna komunikacija s okom i prostorom, s okom i rekvizitom. To ne možemo razviti bez toga i onda jednostavno šaka više nije razvijena koliko bi trebala. Onda se to pokaže kasnije u školi kad dijete ne može dobro držati olovku, nema tu koncentraciju i teško mu je pratiti učiteljicu, pa bilježnicu, pa ploču, pa bilježnicu.
Vrlo često se dogodi da roditelji svoje neostvarene želje pretvore u obaveze vlastite djece. Tako npr. dijete upišu na tenis, a zapravo ga taj sport uopće ne zanima. Najvažnije je slušati dječje želje i usmjeriti dijete na pravi put. Glavna Majina poruka za roditelje je sljedeća: „Nemojte ih sputavati!“. Kako izgleda sat tjelesne i zdravstvene kulture, što je Maju motiviralo da upiše baš Kineziološki fakultet i kako sport utječe na razvoj djece, saznajte u našoj emisiji Sportski pregled.
