Nakon što je Trend objavio članak sa sjednice Gradskoga vijeća Grada Ozlja gdje je bilo riječi o plaćama zaposlenika u Dječjem vrtiću Zvončić, odgojiteljice su odlučile demantirati izrečene navode gradonačelnice Lidije Bošnjak vezano uz plaće odgojitelja u DV Zvončić Ozalj i zadovoljstvo roditelja uslugom vrtića.
Naime, prema čl.51 Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, propisana osnovica iznosi 947 eur. Prosječna koju spominje gđa Marković iznosi 926 eur, a naša 869,37 eura koja je na taj iznos došla povećanjem od 15% nakon pet godina mirovanja i koja nije pokrila niti troškove inflacije, a kamoli općeg rasta standarda. Prigovor na plaću su imali – i još uvijek imaju – svi zaposlenici DV Zvončić, a ne samo tehničko osoblje koje je do tada imalo plaću ispod zakonskog minimuma te im u plaću nije ulazio ni minuli rad.
Razgovor sa sindikatom kojeg gradonačelnica spominje i ispravljanje razlika je mrtvo slovo na papiru jer ista gradonačelnica već dvije godine zavlači i odbija pregovore, a kamoli potpisivanje kolektivnog ugovora kojeg još uvijek nemamo. Tek ovaj mjesec je održan konkretan sastanak gdje se spominje usklađenje pravilnika i prijedloga kolektivnog ugovora, a s obzirom na dosadašnje iskustvo, malo je vjerojatno da će do potpisivanja doći.
O zadovoljstvu roditelja bi se isto dalo diskutirati, s obzirom da većina roditelja ne zna u kakvim uvjetima su im smještena djeca. Državni pedagoški standard propisuje broj djece po skupinama, kvadraturu soba i dob djece, a o tome nigdje nema riječi. Neke skupine imaju i do 50% više djece od dopuštenog u kvadraturi koja je duplo manja od dozvoljene.
I zadnje, rečenica “zadovoljstvo je na nivou” je upravo ta koja je i povod ovog maila, jer u vrtiću vlada ogromno nezadovoljstvo, odgojiteljice već duže vrijeme razmatraju scenarije štrajka, inspekcija i uključenja medija jer od osnivača kao i od same gradonačelnice nema niti najmanje sluha za rješavanjem aktualnih problema, već se loptica i upiranje prstom samo prebacuje od jednog k drugom.
To što gradonačelnica i Osnivač „rade“ da bi zadržali djelatnike je čisto omalovažavanje kako struke tako i zdravog razuma.
Ono što nas zapravo drži je, osim ljubavi prema pozivu kojeg smo odabrale, zajedništvo i divan tim koji unatoč stvarnom stanju stvari voli vrtić u kojem radi, volimo taj naš mali kolektiv koji čuda stvara, čija se dostignuća na van vide puno dalje od lokalne zajednice! Ne želimo otići, već želimo raditi i djelovati tu gdje jesmo u uvjetima koje nam u najmanju ruku, zakon omogućava.
U potpisu 20 ipak nezadovoljnih djelatnica Dječjeg vrtića Zvončić Ozalj
