Prva blagdanska svjećica je upaljena, a stigla nam je i Sveta Barbara. Prvi dan u nizu božićnih obilježavanja.
Društvo prijatelja Novigrada na Dobri “Frankopan” je uoči svete Barbare, prikazalo jedan stari blagdanski običaj na Starom gradu Novigradu. Unošenje sijena pod stol jedno je od stari h običaja koji se danas uglavnom ne prakticiraju, a što ono ustvari predstavlja rekle su nam članice KUD-a Paurija.
-Po pričanjima naših starih slama se unosila baš na Badnjak. To su obično u kuću donosili muškarci. Stavljala se na stol i pod stol a na nju se stavljao rub, odnosno stolnjak. Pod stolnjak se stavljao ključ od podruma, sjemenje kako bi sljedeća godina bila rodna i plodna, a ključ od podruma bio je simbolična želja da podrum bude pun vina, pojasnila nam je Marija Baršić, predsjednica KUD-a Paurija.
Slama se uobičajeno nosila svim domaćim životinjama kao postelja ili hrana, koristila se i kao nastor u svečanim situacijama. Predstavljala je simboličnu nadu da će u kući biti svega u narednoj godini.
-Na stol su dvije snahe stavljale stolnjak i pritom su morale jako paziti da ga ne stresu jer bi u protivnom sve blago pobjeglo u selo, pojasnila nam je Mirjana Kolar, članica KUD-a Paurija.
Božić je blagdan koji svi nestrpljivo očekuju, pa ne čudi da upravo uz ovaj blagdan postoji toliko mnogo običaja. Većina starih običaja nije se održala do danas. Uz sijeno, vrlo je važno bilo da prva osoba koja dođe čestiti Božić bude mlad, zdrav muškarac jer su vjerovali kako će to donijeti ukućanima mir i blagostanje u nadolazećoj godini. Naravno, žena nije smjela ući prva u kuću jer bi to ukućanima donijelo nesreću u nadolazećoj godini.
-Sjećam se priča koje mi je baka prepričavala kako su se ljudi pripremali za Božić. Jako puno su pridavali pažnje upravo tom blagdanu. Kuće su se “biljile” s običnim vapnom, odnosno krečile, muškarci su pripremali drva i tesali luči koje su služile da im osvjetljavaju put do crkve kad su išli na zornicu, dodala je Marija.
Prvi božićni ritual je sijanje pšenice na Svetu Barbaru, a tko nije stigao mogao je to napraviti i na svetu Luciju.
-Kod nas je postojao jedan zanimljiv običaj u kome su majke pripremale svoje kćeri za budući život. Na Svetu Luciju su djevojčice pisale na 12 ceduljica po ime jednog dečka te ceduljice spreme pod jastuk. Svakog jutra izvlače po jednu ceduljicu i bace ju u vatru bez da pogledaju što na njoj piše. Posljednja ceduljica koju otvara na Božićno jutro otkriva ime budućeg muža, rekla nam je veselo Marija.
Današnji običaji da se jede riba na Badnjak prije nije postojao, premda je Karlovac na četiri rijeke ipak takvi običaji u starini nisu poznati. Na Badnjak su se pekla četiri kruha, po jedan za Badnjak, Božić, Štefanju i Ivanju. S Badnjakom su stali svi radovi, čak se ni kuća nije smjela pomesti u tim danima, a sve potrepštine poput drva za ogrjev, vode ili sjena za blago su se unaprijed pripremile.
-Badnjak je bio strašno naporan nekoć. Prije su na Badnjak pripremali sve što se jelo i pilo u narednim danima i naravno sve s čime su hranili životinje također je moralo biti spremno. Žena je odmah ujutro morala spremiti jedan lib kruha za one koji su se vratili sa zornice. Stariji su popili čašicu rakije i otkinuli komadić kruha. To je bilo sve do večeri, kada su jeli grah i široke rezance, a nakon večer jeli su štrudlu od sira i dizanog tijesta. Ribe tada nije bilo na meniju, iako je Dobra blizu nitko nije jeo ribu, pojasnila nam je Mirjana.
Sve pripreme vodile su ka Božiću koji se slavio u krugu obitelji, a na Štefanju i Ivanju ljudi su se međusobno posjećivali, pjevali i veselili te slavili imendane, što se prije izuzetno poštivalo.
