Ogorčeni stanovnici Belajskih Poljica više ne znaju kome se mogu obratiti, jer na njihove upite nadležni ne reagiraju na adekvatan način. Voda u slavini već više od mjesec dana nije za piće. Radovi su u tijeku i stanovništvo je svjesno da se isti moraju odraditi, no zašto je voda nepitka, zašto nitko ne brine o visini računa i do kad će trajati borba s nečistom vodom, ne znaju.
– Ovo traje otkad su nas spojili na nove cijevi. Poslije obnove, a to je bilo negdje prije Božića. Malo je čista, a onda je ovako blatna. Kako će se to riješiti, ne znam. Kad se god zove Vodovod, imaju 100 isprika tako da ne znam, rekla je Marina Petrak, stanovnica Belajskih Poljica.
Iz Vodovoda i kanalizacije im obećavaju da će doći ispirati vodu, no kako tvrdi Marina, niti jučer nije nikog vidjela da je došao i radio na tome.
– Račun stiže redovito i dosta je velik. Oko 50 eura mi imamo račun za vodu. Kupujemo flaširanu vodu. Kad je voda tako blatna, onda ide u pekanu i na suho. Nema variva. Prisutni su zdravstveni problemi. Često posjećujemo wc školjku.
Marina navodi da još nikog nije vidjela da vrši nadzor nad radovima, a boji se da bi ovaj problem mogao potrajati još neko vrijeme.
– Obično dobijete dežurnu službu i onaj besplatni telefon. Jako je teško doći do nekog glavnog. Oni se nikad ne izjasne. Oni samo obećavaju: “Mi ćemo to doći napraviti, ispraviti i vidjeti gdje je problem.”. To tako ostane. Mi se s tim tako borimo stalno.
Stanovnici spomenutog kraja već su i psihički umorni. Velik je problem objasniti djeci da ne smiju piti tu vodu, a ponekad i stariji tijekom noći kad ustanu iz kreveta zaborave da je voda nečista, pa posegnu za čašom i natoče takvu vodu.
– Tu nam trpe strojevi i perilice. Sve, jer ta voda ulazi u bojlere i u radijatore. Mi imamo peć na centralno koje ima svoj bojler u sebi. Sad možete zamisliti koliko je tog blata ušlo u nju i koliko se mi dugo moramo s tim prati. Dobijete rješenje i dogovor kad nekog pitate: “Ah, ispustite vodu kroz pipe.”. Ta voda odlazi preko sata kojeg moramo plaćati, a voda odlazi u septičku jamu. Mi još uvijek nismo priključeni na kanalizaciju, a možete pitati njih koliko košta ispumpavanje septičke jame. Po cisterni je bilo pred par godina 500 kuna, a sad je vjerojatno i više. Naša septička ima negdje oko 3, 3 i pol’ cisterne. One njihove velike. Ja sad ne znam koliko je to u kubicima kako oni to računaju. To su veliki troškovi, jednostavno.
Koliko vrijedi ljudsko zdravlje, prvenstveno strpljenje, a zatim i organizam, malo tko se pita. Troškovi su iz dana u dan sve veći, a ovi ljudi velik dio svojih financija moraju usmjeriti prema glavnom izvoru života. Sramotno za ovo stoljeće, a još više zamorno, jer se ovakvi problemi konstatno ponavljaju i samo se mijenja lokacija njihova nastajanja.
