“Ako promašite skok, odmah ste u groblju”, riječi su to Jima Pomeroya o Dubovačkoj stazi
Karlovac je nekoć po motocrossu bio prepoznatljiv, a sada je taj sport nažalost potpuno zapostavljen. Osim svjetskih motocross imena, Karlovac se dičio i jednom od najzahtjevniji i najatraktivnijih staza – onom na Dubovcu, o kojoj danas možemo čuti samo priče o slavnim danima. Naš sugovornik Željko Zorić, koji je nastupao i trenirao na toj stazi, prisjetio se davnih dana te nam rekao nešto više o toj slavnoj stazi.
–Staza je formirana 1967. godine, prije toga smo vozili šančevima u Zvijezdi. Prva trka je bila na donjem dijelu Dubovca, a nešto kasnije se proširila na dio oko Starog grada Dubovca i Crkve Gospe Snježne. To je zaista bila jedna od najtežih staza u Europi, a to su potvrdili i mnogi vozači iz najrazličitijih zemalja. Mi, domaći vozači bili smo u prednosti jer smo na toj teškoj stazi svakodnevno vježbali, međutim za spust je zaista trebalo hrabrosti. Bila je prepuna skokova, zavoja, velikih uspona ali i padina. Kad kao pješak pogledate te strmine nije vam svejedno, a mi smo ovdje jurili motorima. Kad god smo došli negdje u Europu na druge staze sve su nam bile lagane pored ove na Dubovcu. Kada su jednom pitali Jima Pomeroya, američkog motokrosista, što kaže na stazu, prokomentirao je samo da ako promašite prilikom skoka ste odmah u groblju. Inače skok je bio iznad današnjeg parkinga crkve Svetog Josipa, gdje je bio i prostor za vozače, a groblje je odmah pokraj, rekao je Željko Zorić, vozač motocrossa od 1973 – 1986.
Dunavski kup održavao se 1967., 1968., 1969. godine, a natjecali su se vozači podunavskih zemalja. Natjecanjima tu nije kraj – 1970. održala se Nagrada Karlovca, a 1971. i 1974. održala su se dva Svjetska prvenstva. Na dubovačkom brdu je znalo biti od 12 do 15 tisuća ljudi, a staza je za publiku bila izuzetno atraktivna. Bila je većinskim dijelom pregledna, a ne zaboravimo da su svjetska motocross imena redovito dolazila na Dubovac. Naravno, pripremiti stazu za svjetsko natjecanje nije bilo lako. Sve se moralo raditi ručno jer strojevi nisu mogli, zaštiti publiku, okolčiti stazu, pripremiti mjesto za parking itd.
-Ovo je odlična lokacija za stazu. Međutim, imali smo više problema. Velečasni se žalio zbog rada crkve i narušavanja statike groblja, konzervatori su brinuli za Stari grad, a i neposredno pored je škola. Zaista je razumljivo da smo se morali dislocirati. Trke su bile nedjeljom, a treninzi subotom. Najveći problem je nastajao jer smo morali trenirati tijekom tjedna. Kada smo dolazili na treninge sva djeca su se lijepila na prozore, a problem su predstavljale i buka i prašina.
Slavko Baršić, Leno Šoštarić, Željko Zorić sve su to imena slavnog vremena karlovačkog motocrossa, a naravno bilo ih je još.
-Ja sam kao maleni dječak s roditeljima išao na trke i tu sam zavolio motocross. Prvi puta sam sjeo na motor sa 17 godina uz pomoć Lene Šoštarića. Prvu sezonu sam vozio 1973., premda nisam smio nastupati jer nemam 18, tako je ispalo. Nitko nije kontrolirao, odvezli smo sezonu i plasirali se u prvu ligu. Na Dubovcu sam prvi puta vozio van konkurencije, na državnom prvenstvu 1973. godine jer sam kao domaćin mogao tako nastupati. 1974. bio sam najmlađi natjecatelj Svjetskog prvenstva, imao sam 18 godina. To je zaista bila velika čast biti među svjetskim asevima, rekao nam je Željko.
Danas situacija nije bajna. Naravno tome ne ide u prilog što je motocross, kao i većina oktanskih sportova, izuzetno skupa.
-Danas je situacija žalosna. Nemamo staze gdje bi trenirali, nema pomoći od lokalnog auto moto kluba, još uz sve to je sport izuzetno skup. Kad uzmete cijene motocikla, dijelova, goriva, pa samo na treningu potrošite 10 do 15 litara goriva. Ima puno mladih talenata koji nažalost ne mogu voziti.
Ribnik, Logorište, Slunjska Brda staze su s kojima ljubitelji Karlovačkog motokrosa raspolažu, a kako Zorić kaže Logorište bi bilo najidealnija staza – atraktivna je, blizu grada, dovoljno je dugačka i široka te posljednje ali ne i manje važno, pregledna za publiku.
-Staza na Slunjskim Brdima je bila nešto drugačija, brza s puno skokova, pjeskovita, ali i lakša od one na Dubovcu. Koristili smo je do rata, a tada je bila minirana. Stazu smo raščistili, ali nikad nažalost nije zaživjela. Nakon rata je ostala cijela minirana što se kasnije riješilo ali nažalost nikad nije zaživjela. Staza na Logorištu je nešto bolja, međutim problem je birokracija. Stazu smo raskrčili, proširili i produžili iz vlastitih sredstava, a održali smo i dvije pozivne trke, međutim nismo dobili uporabnu dozvolu i koncesiju, pa staza nije mogla biti licencirana. Pokušavali smo i u Gradu i Županiji nešto postići po tom pitanju, ali je sve ostalo na obećanjima. Inače, ta staza bi bila odlična. Pregledna je za publiku, blizu Karlovca a dovoljno dislocirana, ima dobre prilazne ceste. Svaka staza ima svoje čari, na primjer staza u Ribniku je jako lijepa. Motocross vozač, Dinko Car ju je napravio u privatnoj režiji i dosta državnih natjecanja i trka je na njoj održano. Međutim staza je malo dislocirana, pa to predstavlja manji problem za Karlovčane. Nova staza kod Štefanca je kako čujem odlična, nadam se da ćemo uskoro organizirati neku trku, dodao je Željko.
Da će motocross doživjeti nekadašnju slavu vrlo je teško. Zorić je sam dodao kako je organizacija trke izuzetno skupa, dok je i motocross najzahtjevniji moto sport.
-On je nešto poput rally-a u automobilizmu. Iz motocrossa su pronikli mnogi vozači koji danas voze brzinske i auto trke, ali tko ga voli zna da je motocross zaista doživljaj.
Više o ovoj temi možete saznati u našoj emisiji Pokretači društva.
Fotografije nam je za potrebe pisanja članka ustupio Željko Zorić.
