Kroz povijest je nakit uvijek slao neku poruku, a danas se tradicionalni nakit nosi kao uspomena na naše bake koje su ga nosile. Vrijedne članice Udruge „Tradicije Draganića“ družile su se s Jadrankom Bagladi koja godinama oduševljava svojim proizvodima.
– Pretežno se uvijek spominje samoborska ogrlica koja je stvarno prekrasna. Još je možda ljepša iz Bistre. Međutim, meni je najdraži turopoljski grlinček. On mi je poseban, rekla je Bagladi.
Postoji 70-ak tradicionalnih ogrlica, pa se tako i Draganić može pohvaliti svojim nakitom.
– To su kraglji od koraljev, tako su se zvale. Postojala je mala kragna i velika kragna. Radile su se od koralja. Jako je lijepa ogrlica.
Sudionice radionice izrađivale su malu kragnu. Na oko je vrlo komplicirana, ali je zapravo tehnika takva da ju žene vrlo brzo savladaju.
– Zavisno, ako krenete raditi s ljubavlju, ako je shema dosta dobra i ako su žene bile što radile s rukama, onda je lako svladati tehniku.
Gospođa Jadranka navodi da je danas vrlo teško doći do materijala.
– Najbolji je češki materijal koji je stakleni, a gore je puder ili prah od koralja. To su najbolji materijali. Danas je koralje gotovo nemoguće praktično kupiti, jer je ulov koralja ograničen svugdje u svijetu. Ono što smo imali od koralja trebamo dobro spremiti. Ovo su imitacije koje su jako dobre.
Mljetski kolarin ima specifičnu i zanimljivu priču, a to je:
– Djevojke koje se nekad nisu udale, nisu mogle ostaviti u nasljedstvo nakit nećacima i rođacima nego je to išlo crkvi. Crkve vrlo često imaju izložbu tog nakita i to je onda jako lijepo za vidjeti.
Kreativnim članicama Udruge „Tradicije Draganića“ pridružile su se i zaposlenice Crvenog križa koje je također ova radionica u potpunosti oduševila.
