Prije mjesec dana je pokrajina Štajerska u Austriji donijela odluku prema kojoj Hrvatski jezik postaje samostalan predmet nastave materinskoga jezika u redovnom školskom sustavu, što značajno utječe na hrvatsku dijasporu. Povodom Međunarodnog dana materinskog jezika koji obilježavamo 21. veljače, istražili smo što točno ovaj potez austrijske pokrajine Štajerske znači za austrijske građane hrvatskog podrijetla.
Međunarodni dan materinskog jezika obilježava se od 2000. godine sa ciljem unapređivanja, učenja i razvoja materinskog jezika, kao i njegovanja jezične i kulturne različitosti te višejezičnosti. Tretiranje hrvatskog jezika u austrijskom školstvu jedno je od značajnijih bilateralnih pitanja, a odluka Štajerske temelji se na stajalištu da je hrvatski jezik službeni jezik Europske unije. Glavni urednik Hrvatskih novina u Klagenfurtu Petar Tyran objasnio je do kakve je jezične promjene točno došlo.
–Nedavno je Štajerska službeno odlučila da će se jezik zvati hrvatski, odnosno izdvojili su ga iz BHS-a (bosansko-hrvatsko-srpskog) jezika koji je još službeni termin u Austriji, iako je termin već odavno omekšan i sve više ide u diverzifikaciju. Kao gradišćanski Hrvat za nas BHS nikad nije bilo pitanje, mi poštujemo svaki jezik, tako i srpski i bosanski, odnosno bošnjački. Međutim, naš jezik se uvijek zvao hrvatski, a na taj jezik imamo pravo jer smo se borili za njega, objasnio je Tyran.
Hrvatski jezik zabilježen je i u austrijskom ustavu, a ovom odlukom je i službeno odvojen od srpskog i bosanskog jezika. Iz drugih jezičnih krugova također su ranije izrazili želju da im jezici budu zasebni, odnosno da se promijeni dosadašnja nastava iz predmeta zvanog bosanski/hrvatski/srpski jezik.
–I oni imaju određenu tendenciju da svoj jezik nazivaju svojim nazivom, pa mislim da će tu Austrija morati popustiti. Ovo sada je relikt iz starih vremena, a s obzirom da je hrvatski jezik sada i jedan od službenih jezika Europske unije, apsolutno je logično da se jezik zove hrvatskim, tako ga nazivamo i mi gradišćanski Hrvati koji već skoro 500 godina živimo ovdje, rekao je Tyran.
Što se tiče podučavanja hrvatskog jezika u austrijskim školama, već postoji logična praksa da se hrvatski uči tamo gdje ima više Hrvata koji traže da se jezik tamo i uči, a slično je i s drugim jezicima i nacionalnostima. Bosanski/hrvatski/srpski jezik još uvijek služi kao krov i zajednička poveznica, ali u praksi su jezici već odavno podijeljeni u uporabi.
–Teško je podučavati mješavinu jezika, to obično uspoređujem sa čehoslovačkim. Tko može podučavati ili učiti čehoslovački? Toga nema, Česi podučavaju svoj jezik, a Slovaci svoj. Ista stvar trebala bi biti logična i za Austriju, da se jezik mora zvati onako kako ga narod naziva, zaključio je Tyran.
Bosanski/hrvatski/srpski jezik ili BHS, pa i nekadašnji „jugoslavenski“ u praksi zapravo i ne postoje ili nisu postojali, već se takvim pojmovima označava ili se označavala nacionalna i politička pripadnost. Što se tiče generacija Hrvata koji su poslije Domovinskog rata došli u Austriju, mnogi su se već ne samo integrirali, već i asimilirali, zaboravljajući na hrvatski jezik i kulturu. Stariji gradišćanski Hrvati zato nastoje očuvati jezik i kulturu, a uzimajući u obzir da je hrvatski jezik jedan od službenih jezika Europske unije i da druge zemlje polažu veliku važnost na zaštitu vlastitog jezika, važno je da Hrvati vode skrb o svom jeziku, bez obzira gdje žive.
