Nakon početka ruske agresije i rata u Ukrajini mnoge ukrajinske majke i djeca u bijegu su stigli i u Hrvatsku. Ukrajinski učenici, ali i drugi učenici stranog podrijetla koji su silom prilika ili dobrovoljno preselili u Karlovačku županiju trebaju naučiti jezik sredine u kojoj su se našli kako bi mogli nastaviti svoje obrazovanje. Dopunska nastava hrvatskog za te učenike je mnogo drugačija od uobičajene nastave za domaće učenike.
Ana Polović je profesorica hrvatskog jezika koja drži pripremnu nastavu hrvatskog za strane učenike koji ne znaju ili nedostatno poznaju hrvatski jezik. S učenicima je počela raditi u Osnovnoj školi Dragojle Jarnević potkraj 2022. godine, a objasnila je kako je organiziran rad s njima.
-Oni moraju paralelno slušati pripremnu nastavu i ići na redovnu nastavu, tako da je pripremna nastava koncipirana na 2 puta po 70 sati. Kada odslušaju 1 blok od 70 sati, moraju odslušati i drugi blok od 70 sati. Od Ministarstva po potrebi možemo zatražiti još jedan blok koji se naziva dopunska nastava, rekla je Polović.
Polović je ukupno radila s 12 učenika. Riječ je o multinacionalnoj skupini koju su činili učenici iz Ukrajine, Turske, Kosova, Sjeverne Makedonije i Norveške, plus jedam romski učenik.
-Oni su bili podijeljeni u više manjih skupina s obzirom na to kolika je trenutno njihova razina jezika, odnosno koliko poznaju hrvatski jezik te jesu li razredna ili predmetna nastava, od prvog do osmog razreda, rekla je Polović.
Neki od učenika su u međuvremenu završili osnovnu školu ili su se preselili, pa Polović trenutno radi s 4 strana učenika. Objasnila je kako je rad s njima bio vrlo izazovan i dinamičan.
-Oni su vrlo motivirani za rad, što me ugodno iznenadilo. Na njima se vidi zahvalnost jer imaju priliku za učenje, naročito dvije učenice iz Turske koje kroz puno toga prošle. Bile su toliko zahvalne jer imaju priliku učiti naš jezik, a premda su u međuvremenu otišle u Njemačku i možda nisu imale tolike koristi od učenja hrvatskog, zaista su se trudile, kao i drugi učenici. Izrazito su motivirani i pristojni, trude se i lijepo mi je s njima raditi. Razlikuje se ova nastava od redovnog hrvatskog jer imate manje učenika, stoga vam je lakše jer više radite jedan na jedan i puno više se možete posvetiti njima, rekla je Polović.
Kroz igru, prezentacije i nastavne listiće Polović je uspjela naučiti učenike hrvatskom jeziku u dovoljnoj mjeri da su u stanju komunicirati s drugima. To se pogotovo odnosi na mlađu djecu razredne nastave koja lakše uče nove jezike. Svoja iskustva također je podijelila profesorica hrvatskog jezika i književnosti Matea Obajdin koja je nekoć radila u Osnovnoj školi Eugena Kvaternika u Rakovici s učenicima netom pristiglim iz Ukrajine nakon početka rata. To su bila djeca od 6-7 godina starosti koja su upijala hrvatski jezik kroz igru i zabavne aktivnosti, unutar i izvan škole.
-Dvadeset pet učenika je tada bilo, a to je bilo vrlo izazovno zbog broja učenika. Znatno mi je olakšao rad sam studij kroatistike u Rijeci koji mi je omogućio pohađanje nastave makedonskog jezika gdje sam naučila ćirilicu, pa mi je bilo lakše prilagoditi se njima u znanju učenja abecede. Morali smo krenuti od samih početaka jer su oni tada tek krenuli u školu, objasnila je Obajdin.
Komunikacija sa stranim učenicima tijekom nastave može biti poprilično izazovna ako djeca ne poznaju nijedan jezik osim materinskog. Ako sami ne poznaju jezik, za sporazumijevanje se učitelji često moraju služiti i rukama i nogama dok djeca ne pohvataju osnove hrvatskog. Srećom, postojeće aplikacije mogu olakšati posao.
-Puno su mi olakšavale prevoditeljske aplikacije koje su omogućavale i zvučni signal jer oni, naravno, ne razumiju neke stvari, ali mi je izbacivalo na njihovoj ćirilici na koji način mogu to pročitati. Zvuk im je više pomagao jer su to bila malena djeca koja možda još ne znaju ni čitati. Budući da su tu bila braća i sestre, uvijek su oni stariji povlačili one mlađe. U početku je bilo kaotično i znala sam nakon sata sjesti, doći do ravnateljice u zbornicu i otplakati jer ne znate kako i što činiti, ne znate hoćete li išta uspjeti postići. Kada na kraju vidite krajnji cilj koji ste uspjeli postići, onda vam bude drago, rekla je Obajdin.
Na kraju školske godine na zadnjem satu Obajdin je s učenicima provela nastavu na otvorenom, ali djeca su uz pratnju učiteljice morala zajedničkim snagama kupiti sladoled u trgovini, odnosno sporazumjeti se s prodavačicama na hrvatskom jeziku. Djeca tako rane dobi, osobito ako su silom prilika u stranoj zemlji, su posebno osjetljiva i trebaju pažnju.
-Oni su često znali imati svoje ispade vezane za nezadovoljavajuću političku situaciju. Iako mali, nisam mislila da su u tolikoj mjeri upoznati s njom, često su znali spominjati rat. Često nisu svi dolazili u školu, ali najuspješnije je tekao rad kada sjednete pokraj njih, pružite im pažnju i omogućite da zajedno s njima radite. Tada vas vide i kao prijatelja, a ne samo učitelja. To je bitno, ne samo u radu s djecom strancima, već i općenito u školi, zaključila je Obajdin.
Rad sa stranom djecom koja tek uče hrvatski jezik je izazovno, ali i dragocjeno iskustvo. Stručnjaci koji poznaju metodiku školskog rada svakako će drukčije pristupiti podučavanju djece, ali i drugi izvorni govornici hrvatskog jezika mogu pomoći u učenju jezika ako su u bilo kakvom doticaju sa stranom djecom. S obzirom da su djeca naša budućnost, najmanje što možemo učiniti je pružiti im potrebno znanje i prijateljski odnos u zemlji koja ih je primila.
