Studentska udruga BIUS provodi istraživačko-edukacijski projekt „Noćni letači Tounja 2024“ s ciljem inventarizacije i proučavanja raznolikosti populacija šišmiša na širem području općine Tounj. Ujedno su predviđene edukacije lokalnog stanovištva i šire javnosti o problemu ugroženosti šišmiša i njihovih skloništa. Student diplomskog studija zoologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i član Upravnog odbora Udruge studenata biologije BIUS Toni Kočevar objasnio je važnost očuvanja populacije šišmiša na području Tounja koje bilježi veći broj speleobjekata.
-Prvo je važno naglasiti da su svi šišmiši na području Republike Hrvatske zaštićeni, sve 33 vrste koje se ovdje nalaze. Oni su važni bioregulatori zato što reguliraju brojnost štetnika u poljoprivredi poput moljaca ili sličnih entomoloških organizama. Ono što ljudi možda ne znaju je činjenica da šišmiši reguliraju brojnost komaraca jer su najaktivniji tijekom ljeta. Jedan šišmiš unutar sat vremena može pojesti preko 1500 komaraca, rekao je Kočevar.
Udruga BIUS djeluje od 1999. godine i broji preko 100 aktivnih članova. Unutar nje se različite sekcije bave različitim područjima biologije poput botanike, a Kočevar je voditelj sekcije za šišmiše. Objasnio je zašto je upravo područje Tounja odabrano za provedbu projekta zaštite šišmiša.
-Područje Tounja je karakteristično zbog obilja speleobjekata. Samo područje se nalazi istočno od Ogulinsko-plašćanske zavali, odnosno područja Ogulina i Plaškog. Područje karakterizira plitki krš , fenomen karakterističan po najduljim špiljama, a na području Tounja imamo špilju u samom kamenolomu te špilju Tounjčicu gdje izvire istoimena rijeka. Rijeka oblikuje krški reljef tog područja, a špilje su hidrološki povezane s duljinom od čak 18 kilometara, objasnio je Kočevar.
Špilje su šišmišima važna skloništa, a općina obiluje brojem špilja. Projekt je započeo 1. ožujka, a predviđeno trajanje mu je do 31. prosinca ove godine.
-Terenski izlazak, sami monitoring i istraživanje šišmiša u špiljama obavit će se tijekom ljetnih mjeseci, odnosno tijekom lipnja, srpnja i kolovoza. Tada je najveća aktivnost šišmiša. U zimskim mjesecima šišmiši hiberniraju i tek sada se bude. U mjesecima kada se neće vršiti terensko istraživanje predviđena je edukacija u školama s naglaskom na područnim školama općine Tounj, ali i šire Karlovačke županije i grada Zagreba, najavio je Kočevar.
Za šišmiše se vežu brojni mitovi i predrasude te su nepravedno ozloglašeni. Udruga BIUS održala je više edukacija kako bi to promijenila.
-Ovim putem moram reći kako šišmiši stvarno piju krv, ali te vrste nisu prisutne na području Republike Hrvatske, nego većinom u Južnoj Americi. To su samo 3 vrste od njih 1100 vrsta prisutnih u svijetu. Šišmiši se ne mogu zaplitati u kosu zahvaljujući sposobnosti eholokacije kojom percipiraju sve objekte u prostoru. Nemoguće je da se zalete u čovjeka jer ga percipiraju kao čvrsti objekt, objasnio je Kočevar.
Šišmiši se mogu naći u potkrovlju, štali i slično, a to se događa tijekom ljeta kada se razmnožavaju i nije riječ o velikim kolonijama.
-Ako vam se šišmiši nađu u potkrovlju, najbolje ih je ne tjerati i dirati, nego ih pustiti da prođu. Kada im dođe vrijeme za hibernaciju, sami će otići, stoga bi bilo korisno da se prostor zatvori. Uvijek postoji neka rupa u crijepovima ili krovu kroz koju ulaze, pa da se to ne bi moglo dogoditi naredne godine, nego da potraže adekvatnije mjesto za sklonište iduće godine, zaključio je Kočevar.
Skorašnja predavanja o očuvanju šišmiša po školama bit će otvorenog tipa. Kočevar je pozvao sve zainteresirane za sudjelovanje u projektu da im se obrate preko web stranice ili društvenih mreža.
FOTOGRAFIJE: Stipe Maleš
