
Povodom obilježavanja 23. Tjedna mozga nedavno je u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić Karlovac organizirano zanimljivo predavanje pod nazivom “Ženski vs. muški mozak”. Predavanje je održao magistar psihologije Mario Jovković koji je pristao dodatno objasniti ovu temu koja i u današnje vrijeme ima veliki utjecaj.
–Zapravo ima puno više sličnosti nego razlika, više-manje je sve slično. Razlike su zato zanimljivije jer ih je manje, pa se samim time više ističu. Osnovne razlike su kod nekih sposobnosti, pa je kod muškaraca izraženija sposobnost snalaženja u prostoru i prostorna orijentacija općenito, dok je kod žena izraženiji jezični faktor. Druge razlike o kojima možemo pričati su razlike u interesima, općenite razlike u strukturi mozga po pitanju gdje se koji centri nalaze. Kod muškaraca su polutke mozga više specijalizirane po funkcijama, pa je lijeva namijenjena za jezik, govor i slično, a desna za prostornu orijentaciju. Kod žena je to više difuzno raspoređeno, centri za više-manje sve su na obje strane mozga, objasnio je Jovković.
Do spomenutih zaključaka došlo se zahvaljujući istraživačima koji su prije mnogo godina primjetili da se ljudi razlikuju po spolu kod ozljeda glave. Primjerice, kod muškaraca koji su doživjeli ozljedu desne strane mozga primjećene su velike teškoće u prostornoj orijentaciji, a žene to ne bi imale. Premda razlike postoje, one bi nam trebale poslužiti za međusobno nadopunjavanje i surađivanje, a ne kao izvor podjela i sukoba.
–Kada govorimo o politizaciji i komentiranju sličnih tema u javnosti, najviše se kopalja lomi oko interesa u zanimanjima, odnosno poslova. Ako gledamo samu dojenčad, već nakon nekoliko dana i mjeseci postoje neke razlike. Djevojčice se više orijentiraju na lica i ljude, dok dječake više zanimaju predmeti. Slična stvar je i kasnije jer, kada gledamo poslove, muškarci su skloniji odabrati zanimanja poput strojarstva ili bilo čega vezanog za predmete i izbjegavaju rad s ljudima. Žene pak dominantno uzimaju rad s ljudima.
Dominantno ne znači da se odnosi na sve. Potpuno je u redu da se svatko bavi onime što želi, a kada se govori o razlikama, naglasak je na sklonostima i preferencijama većine koje mogu i ne moraju biti realizirane.
-Prva stvar koju je najvažnije napomenuti je da žene imaju težu situaciju u cijeloj priči jer postoji uloga majčinstva. To nosi sasvim drugačije zadaće i imaju više posla nego muškarci u tom dijelu života. S druge strane, možemo postaviti pitanje zašto bi itko htio biti na tim top pozicijama? Ako sam ja menadžer najveće kompanije u državi ili bilo gdje, znači da sam u pravilu dostupan van radnog vremena, vikendima, blagdanima, 24 sata dnevno. Drukčije bi teže funkcioniralo, odnosno kompanija neće biti toliko uspješna. Slično je i u politici, preko kvota pokušavamo utjecati na te stvari, pri čemu ne ulazim u temu koliko je to ispravno. Samo govorim da je velika razlika u samom zanimanju.
Posao ministara, menadžera i visokih pozicija općenito podrazumijeva dostupnost cijelo vrijeme i golemu količinu posla, što ženama predstavlja veće teškoće. Uspoređujući se s drugim zemljama, očite su suprotnosti u dominirajućoj percepciji neravnopravnosti.
-Hrvatska je imala i predsjednicu i premijerku, a premijerku je imala puno prije nego što su neke druge zemlje imale. Pogledajte i lokalno, imamo županicu i puno žena na sličnim pozicijama. Rekao bih da je njima opet teže, pa je zato njihov uspjeh i veći jer imaju obitelj, a nije lako uskladiti obitelj i ulogu majčinstva te takvu vrstu posla.
Jovković se na kraju dotaknuo i općenite krize smisla mladih u današnjem svijetu. Praksa je pokazala kako se mladići i djevojke često pitaju zašto nešto rade i koji je smisao cijele priče. Ključno je postavljanje ciljeva, čime automatski preuzimamo odgovornost, a onda stječemo i smisao. Za početak bismo se trebali više pozabaviti takvim pitanjima i ulagati u mlade, da mladi muškarci i žene imaju jasnu viziju budućnosti, da međusobno surađujemo i složno živimo.