U iščekivanju smo Uskrsa, pripremamo hranu, obavljamo posljednju nabavku i naravno dekoriramo dom. No, znamo li doista od kuda pisanica, kao najčešći motiv Uskrsa, ustvari potječe te koliko ona ima stvarne veze s najvećim kršćanskim blagdanom?
Pojam pisanica uopće nije povezan s najvećim kršćanskim blagdanom, kako bismo na prvu možda pomislili.
-Najviše što se u literaturi može pronaći vezano uz Uskrs je ukrašavanje jaja i paljenje vuzmenki. Samo bojanje seže u daleku prošlost kada su svi Slaveni živjeli na jednom zajedničkom prostoru. Također, pronalazimo je i kod drugih susjednih naroda Romana, Germana itd. Ukrašavanje jaja je postala opće europska pojava, rekla nam je Nikolina Belančić Arki, kustosica etnografskog odjela u MGK.
U čast kojem božanstvu ili slavlju u godini su Slaveni izrađivali pisanice, za sad još uvijek nije poznato. Čak nije u potpunosti ni poznata simbolika i značenje koja se krije iza jaja.
-Na hrvatskom prostoru dosta često su se jaja ukrašavala voskom. Grančica vinove loze ili obični komad drveta se namočio u vosak i onda se šaralo po jajima. Zatim bi se jaje stavilo u vodu s lukom i prokuhavalo kako bi dobilo boju, a na mjestu gdje je bio vosak ostao bi svjetliji trag. Najčešće se pisalo po njima poput Uskrs, Vuzem i slično i radili su se ornamenti poput križića ili pletera. Ti ornamenti su čak ukorijenjeni u slavenskoj tradiciji što smo uočili po nalazima ostataka jaja koja su se nekad ukrašavala.
Pisanice nisu jedino nasljeđe koje smo naslijedili od naših dalekih predaka, a prakticiramo i danas.
-Našim precima bili su poznati i običaji poput darivanja jaja kada dođete nekome u goste ili igre kada ljudi udaraju jaja i pobjednik je onaj s cijelim jajetom i za nagradu dobiva oba. Postoji i igra gdje se novčić baca u jaje. S određene udaljenosti se baca kovanica, a cilj je da se ono zatakne, a tu je i rolanje jaja niz padine. Čije jaje se najdalje odrola je pobjednik i odnosi sva jaja.
Uskršnji krijesovi ili takozvane Vuzmenke, također su nezaobilazni dijelovi slavlja Uskrsa. One se dosta razlikuju od onih Ivanjskih i nema toliko bogate simbolike povezane s njima. Na Uskrs se nije gatalo u smjeru dima niti preskakalo preko vatre kao što je običaj za Ivanje. U svega par zapisa u literaturi stoji da su krijes palili na mjestima kuda krave idu na pašu, pa su drugog dana krave prelazile preko tog pepela da budu plodne i bogate mlijekom.
-Krijesovi koji su se palili na Uskrs su uglavnom bili sastavljeni od ostataka borovice, vinove loze. To se radilo s grančicama obrezanih voćki. Te vatre su se palile na brdima izvan sela, međutim u nekim zapisima pronalazimo da su nerijetko ljudi radili krijesove u svojim dvorištima, dodala je Nikolina.
Razdoblje koje prethodi Uskrsu vrlo je siromašan period godine. U korizmenom periodu je sve utihnulo. To je doba pokore i molitve. Nosi se skromnija odjeća, jede se skromnija hrana, a s Uskrsom dolazi proljeće i priroda se budi te kreću prvi radovi na poljoprivredi i pripreme za nadolazeću radnu godinu.
