Kad ti se cijeli život vrti oko sporta, onda ga živiš 24 sata dnevno i svih 365 dana u godini. Strast, ljubav i predanost. Poznata je činjenica da mnogi stručnjaci kontinuirano educiraju stanovništvo o zdravom načinu života s naglaskom na sport, ali motivacije i dalje nedostaje. U čemu je problem, zna posve svestrani Tomislav Kovačević koji daje novu dimneziju sportu. Iza njega su čak 22 košarkaške sezone, kondicijski je trener, magistar kineziologije, 16. najfit Hrvat u 2022. godini, a ima iskustva i s košarkaškom reprezentacijom U20 kao glavni kondicijski trener. Ispunjava ga rad s djecom i nema problema motivirati ih da nikad ne odustanu od zacrtanih ciljeva.
– Ja osobno uvijek se trudim staviti sportaša u sustav iz kojeg on ne može pobjeći, da mora to napraviti kako spada ili neće napraviti, koliko god to zvuči apstraktno. To su mali kutevi između zglobova, milimetri, simo tamo, doslovno igra milimetara i jednostavno ga zaključam tako da će on to napraviti ili neće napraviti, da sam ja siguran da on to radi kako treba i da ne bježi, ne radi kompenzacije od tog pokreta. Recimo da sam strog. Stara škola, rekao je Tomislav.
Trenutno radi sa selekcijama U15 i U17 Košarkaškog kluba Dubrava. Ima doticaja s brojnim sportovima, a među njima su plivanje, odbojka, nogomet, triatlon, biatlon i klizanje. Svaki je sport priča za sebe, no ponajprije je bitan karakter sportaša, a ne čime se bavi.
– Djeca uopće nisu upoznata s tim nekim principom zakašnjele nagrade. Svi bi htjeli odmah sad, svi bi htjeli sve. Nestrpljivi su i zna biti teško. S nekima stvarno ne. Ima sportaša koje moram usporavati i kažem “Daj se, frende, ohladi malo.”. To je pola posla da ih ja motiviram i da rade stvari koje su i dosadne kako bi on za pola godine ili nekoliko mjeseci vidio rezultate.
Biti dijelom reprezentacije i predstavljati boje Lijepe naše vrhunac je svakog sportaša, a kad reprezentacija traži upravo tebe, onda znaš da si odradio posao i više nego odlično.
– Pa osjećaji su fantastični. Kao svaki Hrvat, muškarac, klinjo, tko god, stojiš na centru, svira himna i imaš ruku na srcu. Nešto neopisivo. Knedla u grlu i okružen si s veličinom non stop. Lebdiš.
Tomislav je kroz sport prošao gotovo kroz sve ozljede. Točno zna kako nešto funkcionira u ljudskom tijelu, pa se tako bavi i rehabilitacijom.
– Shvatio sam biomehaniku tijela, uzročno-posljedično zašto je netko spigan. Ako si negdje spigan, onda cijeli odeš na hero, kako bismo rekli. Kužim to i kužim uzrok problema. Tako to rješavam. Određene mišićne skupine moram opustiti, a određene moram aktivirati kako bih doveo taj kostur u nekakav balans.
Posebnu bajku Tomislav piše sa psima kojima se također posvetio kroz rehabilitaciju. Prije nekoliko godina udomio je 2 psa kojima je priuštio svu ljubav ovog svijeta već u njihovoj 15-oj godini.
– Htio sam im pružiti lijep kraj. Riđavi je već u 4. godini da je još živ, a Deda je potegnuo skoro 3. Realno, imali su lijepe zadnje 3 godine. Nije patio. Došli su iz Udruge Indigo. To je jedna posebna ekipa, posebna skupina ljudi koja se posvetila udomljavanju i brizi nezbrinutih životinja, pa sam rekao: “Ajmo da ih malo rasteretimo.”.
„S ljubavlju i pažnjom prema psima, ljudi postaju bolji ljudi.“, riječi su kojima se Tomislav vodi kroz život. Nedugo je posjetio rijeku Mrežnicu gdje ga je svojim objektivom uhvatio poznati karlovački fotograf Denis Stošić. Koju poveznicu ima s karlovačkom ljepoticom, koja će mu utakmica zauvijek ostati u lijepom sjećanju, koji su mu planovi za dalje te koji glazbeni instrument svira u slobodno vrijeme, saznajte u našoj emisiji „Sportski pregled“ na sljedećoj poveznici:
