Vesna Horvat, predsjednica Županijske organizacije Stranke umirovljenika i Mladen Novosel, glavni tajnik središnjice Stranke umirovljenika predstavili su program stranke, istaknuli glavne ciljeve koje žele ostvariti na parlamentarnim izborima i u Saboru te odgovorili na pitanje tko je njihov glavni koalicijski partner.
Vidimo da ste ovih dana na terenu i prisutni u medijima. Pitaju li vas ljudi s kim ste vi to u koaliciji? Gospodine Novosel, tko je vaš glavni koalicijski partner?
– Naravno. Gdje god smo na terenu i gdje god izađemo, ljudi su oduševljeni s našom koalicijom i oni postavljaju mnoga pitanja. Najviše ih interesira koliko je to umirovljeničkih stranaka i kako su se udružile. Dakle, naša koalicija Umirovljenici zajedno politička platofrma je ključna stranka nositelj, a čine ju Stranka umirovljenika, Blok umirovljenici zajedno i Demokratska stranka umirovljenika i još nekoliko stranaka. Među njima je čak i Radnička stranka, Hrvatska seljačka stranka koja se uklopila u Stranku umirovljenika sa svojim članstvom, predsjednikom. Ima nekoliko udruga koje su se priključile nama, a krovna udruga je Suza. Tako da mi kad smo formirali liste i odlučili da idemo samostalno na izbore, to se kasnije pokazalo jako dobro. Radi se o tome da političke stranke su odabirale partnere, pokušavale su na sve načine da se afirmira ta umirovljenička misao, pa su neke stranke otišle s HDZ-om. Jedna stranka je otišla s nekim drugim, lijevim, a mi smo promišljali što dobivamo, a što gubimo. I kad smo u konačnici sve stavili na papir i nekako logički to posložili, ako bismo išli s lijevima, onda bi to bilo da gubimo desne birače. Ako idemo s desnima, onda gubimo lijeve birače. Zato smo odlučili da idemo u koalciju s umirovljenicima. Dakle, umirovljenici su naša ciljana skupina jer smo i sami umirovljenici. Dakle, mi taj život živimo, mi ga znamo i možemo afirmirati našu koaliciju i našu misao. Izašli smo u svih 10 izbornih jedinica. Napravili smo, visoko bismo rekli danas, izbalansirane liste, tako da imamo 70 muškaraca, 70 žena od 140. Dakle, pola pola. Vodili smo računa o tome, a dogodila se situacija da mi kao Umirovljenici zajedno politička platforma imamo više mladih na našim listama, nego, recimo Hrvatska demokratska zajednica, a i ove neke druge nisu previše vodile brigu o ženskoj kvoti, o mladima.To je taj tehnički dio što se tiče izbora. Dakle, izašli smo u svih 10 izbornih jedinica.
Možemo li malo više čuti o programu platforme Umirovljenici zajedno? Sad već svi znamo da vam je glavni cilj borba protiv siromaštva. Gospođo Horvat, vjerujete li Vi da možete izvući iz siromaštva umirovljenike koji primaju po 200, 300, 400 eura mirovine?
– Mi smo sad stalno na terenu. Prilaze nam ljudi i baš im neumorno govorimo da naš program ima 12 točaka, ali prve tri su najvažnije. Ako budu naše ruke presudne za formiranje parlamentarne većine bez prve tri točke naše ruke neće dobiti. Našu podršku neće dobiti. To jednostavno znači da će morati prihvatiti naš program, da se aktualna vrijednost mirovine s 12 eura podigne na 20 eura po godini staža i vrlo je lako izračunati da bez obzira koliko je tko uplaćivao doprinosa, minimalno će za puni staž (41 godina) i 60 – 65 godina života, biti 820 eura. Ljudi kažu da je nemoguće, da su to prazna obećanja. Međutim, mi znamo da se prošle godine punio proračun 5 milijardi eura više nego prethodne godine. Da bi se naši zahtjevi mogli realizirati, potrebno je 1,5 milijardi eura. To je moguće. To je samo pravednija raspodjela BDP-a. U to ulazi ukidanje penalizacije jer ljudi kad jednog dana navrše 65 godina i dalje trpe. Jednostavno, financijski budu kažnjeni svaki mjesec. Neki 5%, neki 6%, a neki i 20%. Ovisno o tome u kojem su razdoblju išli u prijevremenu mirovinu. I to je vrlo nepravedno iz dva razloga. Prvo zato što je propadanju firmi i prijevremenu odlasku u mirovinu kumovala država, društvo, krivi potezi, privatizacije… Znamo kako su se upropaštavale firme. Druga stvar je to što ti umirovljenici imaju i 5 godina staža više od onih koji su posljednjih par godina išli u prijevremenu mirovinu. Ima 35 godina staža, plaća penalizaciju, a netko tko ima 30 godina staža, ne plaća penalizaciju. U našem mirovinskom sustavu se jedna greška ispravljala parcijalno, uzrokovala je drugi problem i mi mirovinski sustav moramo resetirati. Pitaju nas i za usklađenja. Mi se zalažemo za to i nećemo odustati od toga da se usklađenja računaju 100% prema inflaciji i prema prosjeku plaća u društvu. Inače, što se tiče te penalizacije i svih naših zahtjeva, želim reći da će to biti samo pravednija raspodjela BDP-a. Taj novac neće nestati. Niti otići na Bahame, niti će se spaliti. On ostaje u društvu. Društvo neće biti siromašnije za taj iznos. Svi se brinu kome ćemo uzeti. Kažemo, nećemo uzeti sad nikome jer novaca ima. To nam ne osporavaju ni političke elite, ni ekonomski stručnjaci. Novaca sad ima, a što se tiče budućnosti neka se gospoda i svi mi u Saboru i u Vladi pobrinu da ima manje sive ekonomije. Navodno 30% svega ispod žita se isplaćuje bez računa, a jedan od naših zahtjeva je vezan upravo na tu zdravu ekonomiju, a to je da se umjesto minimalne plaće određuje minimalna satnica rada. Za neko složenije radno mjesto i za neko jednostavnije radno mjesto ne može biti ista minimalna plaća, pa onda poslodavac svima da i svom inženjeru i svom tokaru jednaku minimalnu plaću, jer to može, a onda tom inženjeru doda plaću ispod stola kako se to kaže. Nema doprinosa. Svima je dobro osim mirovinskom sustavu i osim tim istim inženjerima i radnicima kad dođu jednog dana u mirovinu i shvate da su imali dosta dobra primanja, ali jako malo su plaćali doprinosa. Doći će u situaciju kao što je sad 750 000 umirovljenika u odnosu na 1,2 milijuna umirovljenika da su ispod praga siromaštva. U EU svi ljudi koji primaju bilo mirovine, bilo plaće ispod 60% prosječnih primanja, tretiraju se kao siromašan čovjek, kao siromašna obitelj. Kod nas umirovljenici imaju 39, 40, 42% prosječne plaće u Hrvatskoj. To je toliko daleko od 60% da je naprosto sramota. Ne samo što je teško s tim živjeti, nego je ljudima povrijeđeno dostojanstvo. Radili su cijeli život i sad imaju primanja gdje moraju vagati hoće li kupiti lijekove ili hranu. I to doslovno.
– Kao što i svima govorimo, to košta. To košta 1,5 milijardi eura više nego sada, ali to se sve vrti oko 10-ak % BDP-a. Zar nije normalno da za 1,2 milijarde ljudi osiguramo taj novac. Recimo, npr. za 300 tisuća državnih službenika i umirovljenika osiguralo se samo za rast plaća. Mi se ne borimo za nikakvu ranilovku. Mi se borimo da minimalna mirovina za puni staž bude 820 eura i bit će. U 7. izbornoj jedinici mi smo lista broj 16. Na kraju smo. Lako nas je nači. Kao što je Mladen rekao, naši koalicijski partneri ste vi birači. Zaokružite 16 i ostvarit ćemo ovo o čemu govorim.
Znamo da je od prošle godine na snazi Zakon o obiteljskim mirovinama o pravu na nasljeđivanje dijela mirovine preminulog partnera. Jesu li umirovljenici zadovoljni?
– Umirovljenici nisu zadovoljni. Prvenstveno nisu zadovoljni jer prvo moraju dugo čekati. Nama se javljaju umirovljenici koji su, recimo, predali papire početkom prošle godine, a još nisu dobili nikakvo rješenje. Naravno, oni će dobiti zaostatke. Gledajte, tko odmah daje, duplo daje. Dakle, oni nisu zadovoljni s tim izračunima, pa smo mi napravili program o tome. Ono što posebno možemo istaknuti je da će naša koalicija Umirovljenici zajedno svoje prijedloge provesti već na 1. sjednici Sabora. To znači da ukoliko ćemo imati dovoljan broj mandata u Saboru, to će biti prvi zahtjevi (20 eura, ukinuće penalizacije), ali ajde sad da se vratim malo na penalizaciju. Možda treba pojasniti da umirovljenik koji ode s 30 godina staža u starosnu mirovinu, dakle, sa 65 godina, nije penaliziran, a onaj tko bi recimo mogao iz nekog ralozga s 35 godina i recimo 58, 60 godina , on se ne penalizira, ima više staža, a dobije manju mirovinu zbog penalizacije. Dakle, vodimo računa i o tome.
Odakle novac za sve to? Kome će se uzeti?
– Pa bez obzira o kojim pravima govorimo, toliko je jaka inflacija i toliko je puno novaca upumpano iz EU fondova u razne projekte u Hrvatskoj da je BDP toliko jak. Kažem, 5 milijardi više nego prethodne godine je upumpano u proračun da sad novaca ima, a da bi to i opstalo, da bi bilo dovoljno novaca da ne bude u ovoj državi siromašnih, potrebno je gospodarstvo podići i to su neke stvari koje čekaju, čekaju i čekaju. Ostaje prazna floskula da smo zemlja konobara i kuhara, a jesmo. Mi smo zemlja koja toliko ustvari novaca generira od usluga, a ne od novostvorene vrijednosti, roba i izvoza. U strateškom planu RH u kojem se ništa ne govori, zacrtana je 4. industrijska revolucija, IT sektor. Mi imamo sjajne firme, dvije, tri sve na temelju privatnog potencijala tih sjajnih ljudi koji su na svjetskom tržištu potvrđeni kao svjetska klasa, ali gdje je država da to kapitalizira na način da budemo moderna zemlja s modernom industrijom, zemlja 4. industrijske revolucije. Ništa se ne radi. Gospodarstvo treba dobiti nove okvire od države, od nove vlasti i to će se dogoditi ako se ne bude moglo stalno živjeti samo na lakoj zaradi od turizma. Gospodarstvo mora ojačati i ojačat će.
Znači, nećete se baviti samo umirovljenicima?
– Nažalost, ako možemo elaborirati. 14% novca iz kojih se isplaćuju mirovine dolazi iz proračuna. To je nekih 9,8 ili 10,5 zavisi je li usklađivanje ili nije, a u drugim državama je to 11, 12, 13, pa i 14% BDP-a, odnosno, budžeta. Recimo, 14% je u Francuskoj. Mogu ranije ići u mirovinu nego naši. Imali su velike štrajkove kad su htjeli produžiti ne znam, na 65 ili 67, a izdvajaju iz BDP-a nekih 14%. U Italiji je čak, čini mi se, nešto više. Dakle, kod nas ima prostora. Ako umirovljenici dobivaju dodatke, pomoć i u granici su siromaštva, pa se tu uključuju razne karitativne organizacije Crveni križ – to nema svrhe. Borba je izaći na izbore i opredijeliti se za umirovljeničku skupinu koja je izašla van, imala hrabrosti sama izaći na izbore, pa što bude. Naš princip je ili pukovnik ili pokojnik. Umirovljenici, sad sve ovisi o vama.
