Zdenko Močnik je poljoprivrednik, županijski vijećnik HSS-a, član Odbora zapoljoprivredu u Karlovačkoj županiji i Dugoj resi, predsjednik Udruge proizvođača mlijeka te član nekoliko odbora vezanih za mljekarstvo, tovno stočarstvo i šumarstvo u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori. Zdenko Močnik ujedno je i kandidat na listi u VII. izbornoj jedinici u koaliciji Rijeke pravde.
Što Vas je motiviralo da budete kandidat za Hrvatski sabor?
-Rođen sam ’63. godine, znači, punih 60 godina, u ’61. sam, bavim se poljoprivredom 30 godina. Uvidjevši kuda ova država vodi poljoprivrednu politiku, teme životno važne za svekoliko pučanstvo, stremi apsolutnom propadanju. Statistički, znate i sami, činjenice i podatke imate, samodostatnosti ni u jednoj poljoprivrednoj proizvodnji više u Hrvatskoj nemamo, a oni naši bogomdani resursi su uvijek isti. Sve manje imamo žitelja, sve manje imamo ljudi i ti isti ljudi sve manje imaju volje i želje raditi i baviti se poljoprivredom. Ja sam upravo prepoznao ovu priliku da bi trebalo stvarno pomoći kroz Sabor, izmijeniti neke zakone i regulative. Naravno, dio smo zajedničke europske poljoprivredne politike već 11. godinu, moramo se nečega pridržavati, ali doslovce ne moramo sve prepisivati i nemoramo biti kanta za smeće hrane iz Europske unije koja se nama nudi i daje po diskontnim cijenama, u lijepim pakiranjima, a u biti nam radi velike probleme u državi i po pitanju javnozdravstvenih problema. Pogledajte kako nam se već novorođenčad samo rađa s problemima, predškolski odgoj, djeca školskog uzrasta, pretilost, alergije, hiperaktivnosti, poremećaji ponašanja i slično. To proizlazi iz prehrambenih navika. Naše prehrambene navike zadnjih 25-30 godina su potpuno izokrenute i izopačene. Vraćanjem vjere u poljoprivrednika, onoga koji ima resurs, a to je zdravo, plodno tlo po određenom podneblju, klimatu može se zdravim, poštenim radom proizvesti zdrava i izuzetno korisna hrana, a time ćemo automatski zadržati i poboljšati demografsku sliku. Dat ćemo mladim ljudima da vrijedi nešto raditi. Mi imamo neorganizirano tržište, nama su šoping centri i veliki uvoznici preplavili naše medije, letke, novine, svi smo zatrpani popularizacijom nekih brendova koji uopće naši nisu. Prodaju se pod okusima zavičaja ovakvih, pašnjaka velebitskih zelenih dolina, ne znam, bregov. To nije istina, porijeklo tih osnovnih namirnica, iz kojih se onda radi hrana, nije hrvatsko. Jane kažem da možda nije zdravstveno ispravno, ali svježe sigurno nije. Ako je došlo meso iz Argentine, Ukrajine ili Rusije, žito ili mijeko iz Slovačke, ne možemo reći da je to svježe, da je to onakvo kakvo je moglo biti da je to bilo proizvedeno u našem selu koje gravitira gradu Karlovcu, gdje se mogao taj OPG-ovac pojaviti na našoj tržnici i plasirati taj proizvod izravno, od polja do stola.
Jedan od Vaših slogana je i Neka naša polja budu temelj naše budućnosti. Koji su ključni problemi hrvatske poljoprivrede po Vama?
-Kad smo ulazili u pregovore za ulazak u Europsku uniju, mi smo prijavili da imamo milijun i 250 tisuća obradivih površina, da ih obrađujemo milijun, a da potencijalno imamo još 750 tisuća, da dva milijuna hektara mi možemo u Hrvatskoj imati u funkciji proizvodnje hrane. Mi na tom planu ništa nsimo napravili. Mi smo samo uspjeli proizvesti velik broj OPG-ova, one koji potražuju puno novaca ,poticaja iz Ruralnog razvoja, iz svakakvih nazivnika, ali to su Judine škuje i to je sitna lova. Tu se samo kupuje biračko tijelo, tu se kupuju glasovi. Spali smo u RH na 172 tisuće OPG-ova, odnosno poslovnih subjekata u poljoprivredi, tu su i firme i obrti i OPG-ovi, ali da vam kažem podatak koji je točan, samo 22 tisuće njih je u sustavu PDV-a, znači, onih koji plaćaju doprinose, koji doista to rade kao poslovni subjekt, kao biznis. To je strašan problem, a da bismo mi mogli proizvest hranu koja ćebiti temelj naše budućnosti, ona mora biti proizvedena i plasiran lokalno. Imamo fantastičan turizam,imamo potencijala tu, ali da bi to zaživjelo, ne smijemo više žmiriti na obadva oka i dozvoljavati da se uvozi sve i svašta. To Državni inspektorat ili resorna Ministarstva ne zovu uvozom, oni kažu zemlja porijekla EU je isto kao i domaće. Austrija, Slovenija,Italija, to su nam najbliže zemlje, u koje smo se uvijek ugledali, imaju nepisani kodeks, ali su svoje građane naučili da sve tako dugo dok postoji lokalno proizvedena namirnica, domaća, njihova, ne stavlja se na policu ni jedna druga pa bila ona fantastična Vindijina ili Dukatova ili izi Megglea, Lactalisa, Danonea, oni to neće staviti dok imaju svoje lokalne mliječne proizvode iz svojelokalne mljekare. To je kod njih nepisani kodeks, to je pravilo i ono što kod njih zadržava razvijenim, naprednim i zdravijim nacijama od nas.
Mislite li Vi zbilja da naša polja mogu biti temelj naše budućnosti, kako motivirati mlade da se bave proizvodnjom hrane?
-Najprije moramo uspostaviti sustav vrijednosti. Školski sustav smo potpuno zanemarili zadnjih 25 godina, izmislili smo kurikulume koji su obrazovali mlade generacije koje danas nemaju perspektivu i budućnost. Oni se traže i onda se najbolje nađu tako da spakiraju kofere i odu van. Da bi polja postala temelj naše budućnosti, u svakom slučaju treba izmijeniti nekoliko zakona.Prvi je Zakon o zemljištu, poljoprivredno zemljište ne smije biti ustavna kategorija kaošto je sada da možete vi biti vlasnik poljoprivrednog zemljišta i snjim raditi što god hoćete. To je prvi i osnovni uvjet. Poljoprivredno zemljište mora postati dio neke proizvodne cjeline, da onaj tko zna i hoće, a još neka mu pomogne i Europska komisija i država, da mu se osigura i mogućnost natapanja ako je suša, kad je mraz da se zaštiti od mraza,kad je elementarna nepogoda da ima policu osiguranja koja ga pokriva da može nadoknaditi svoj gubitak jer poljoprivredna proizvodnja vam je tvornica pod vedrim nebom i ne možete ništa ako ste prepušteni sami sebi.
Što biste poručili biračima, obraćate li se sada samo i isključivo poljoprivrednicima ili?
-Nikako ne.Ja ovdje pričamkao poljoprivrednik, ali ja sam iz sasvim neke druge branše, iz strojarstva, ali sam ’93. godine odlučio jer sam se „udao“ u takvo gospodarstvo koje je imalo dva kućna broja, gdje je bio potencijal da se može nešto razvijati iz toga. Ja sam se tada odlučio za poljoprivredu i tada je bio moj motiv da ćuja svima pokazati da se časnim i poštenim radom u toj sredini gdje živim…Ja sam rođen u Humu na Sutli,odnosno u Krapini, tamo sam se školovao, a došao sam s rada iz Slovenije, gdje sam radio u Mariboru pa čak neko vrijeme malo i u Austriji, ali sam se vratio u Dugu Resu. Nije me vuklo da bi ulagao u Humu na Sutli, Krapinu ili u Austriju ili Sloveniju, nego sam došao u Dugu Resu i rekao sam da ću sve svoje talente i sva svoja sredstva i svu svoju životnu energiju, trud i rad uložiti zanapredak moje sredine. Hvala Bogu, jamislim da sam u tome i uspio. Ja se ničega ne stidim, iako sam živio, kako bi rekli Dalmatinci, k’o beštija, svih ovih 30 godina bez ijednog dana godišnjeg, bez ijednog dana bolovanja, odradio sam časno i pošteno ovaj svoj radni vijek i jošima u meni snage i energije. Ne uđem li u Sabor, nije kraj svijeta, radit ću ovo i dalje, nadam se da će me zdravlje poslužiti da barem sa 65 odem u mirovinu, a ukoliko uđem u Sabor, ja ću i dalje raditi poljoprivredu. Previše je uloženo, a ništa još nije kapitalizirano od svega. Mladim ljudima treba reći ovako: Potencijale imamo, ako imamo pametne politke koje će vaš štititi, a ne prepuštati ovakvim konglomeratima koji su nam ušli. Evo, imamo ih i ovdje u Karlovcu, neću ih imenovati, ali u mesnu, pivarsku, mliječnu industriju. Ti ljudi ne žele ništa dobro hrvatskom selu. Oni možda dobro rade za hrvatske potrošače jer se neke proizvode može kupovati po nekim diskontnim cijenama,međutim koliko je to dugoročno dobro i održivo za naše ljude, mislim da nije. Ja na to upozoravam. Da bi mladi ljudi imali perspektivu i budućnost, d abi ovdje mogli raditi, oni moraju biti svjesni da će biti teško, da će se morati raditi, ali hajdemo onda iskoristiti plodna polja i njive, idemo na njima proizvesti hranu, a ne ova poljoprivredna politika ove ili nekih bivših vlada da je dovoljno da je zeleno, da je obrađeno, nije dovoljno. Oranica, ako je oranica mora proizvesti hranu. Danas imamo sustav da vi prijavite poticaj da malčirate, da na tome ništa ne radite, ja sam apsolutno protiv toga. Mi nemamo kemijsko onečišćenje tala i voda kao što imaju Nizozemci, Francuzi i Nijemci, kod njih su te nitratne direktive, a zelenookolišne mjere moraju biti bitno strožije jer su se doveli u situaciju da ništa nemaju zdravo. Mi još uvijek imamo zdravo i ne moramo posezati za modernim tehnologijama i pričati o tome da moramo loviti korak s njima. Mi ovdje možemo raditi što god hoćemo, mi hoćemo živjeti u našoj lijepoj domovini, na našoj zdravoj grudi, u lijepom okolišu, na lijepoj zelenoj prirodi. Pogledajte bezobrazluk kako se iskorištavaju hrvatske šume, nemilice se to sada ruši i to stoljetne šume za izgradnju vjetroparkova i vjetroelektrana. Ni to nije potrebno, mi imamo dovoljno hidroloških potencijala za proizvodnju zelene energije, što je bitno zelenija elektirčna energija, nego ona od bioplina ili od LNG-a. Pokrenemo li poljoprivredu, generirat ćemo cijeli sklop. Prvo će dobiti stručnjaci. Agronomi danas rade kao konobari, veterinari kao taksisti, kao šoferi kamiona, nemaju svog posla u struci. Poljoprivrede nema. Mi smo poljoprivredu sveli na samoopskrbne OPG-ove koji traže mjeru 6.3, 15 tisuća eura da si kupe traktor i malčer i da onda ta površina bude zelena. Ja tu pričam o mojoj Županiji, pročelnicama, županicama, dožupanicama, možda me čak i shvaćaju, ali me ne doživljavaju. Mi se moramo vratiti proizvodnji proizvoda, odnosno zdrave hrane na nekoj površini. Imamo struku, imamo agronome i komore, idemo osposobit ljude. Hrvatska poljoprivredna komora bi trebala biti na usluzi poljoprivrednicima tako da ga vodi kroz regulative i tehnologiju. Ako poljoprivrednik zna da je danas zadnji dan kada ječam ima zastavicu, a pojava bolesti je na njemu, da je danas zadnji dan kad se može zaštititi protiv bolesti, onda to treba odraditi danas, a ne za 14 dana ili 14 dana prije. To je sad ta sinergija. Imamo struku, zadnjih 20 godina nismo imali dobro napravljene kurikulume. Ja sam za izmjene Zakona o školstvu, nisam ja zadovoljan ni s Ustavom, ali ga neću mijenjati ja, to neka rade ustavni stručnjaci. Zakon o poljoprivredi, Zakon o zemljištu, Zakon o poljoprivrednoj komori i Zakon o poticajima, to su četiri ključna zakona koja mogu potaknuti razvoj hrvatskog sela, OPG-ova i proizvodnje hrane. Tu su još i Zakon o nepoštenim trgovačkim praksama, koji imamo, ali se ne provodi.
Jesu li tih četiri do pet zakona nešto za što se mislite zalagati ukoliko uđete u Hrvatski sabor?
-Apsolutno svim srcem, dušom i tijelom. Ja točno znam o čemu pričam, a ako jane budem dovoljno znao izartikulirat, imamo akademsku zajednicu, fakultete i strašno puno pametnih ljudi. Meni doista nije jasno kako se ni jedna politika nije okružila pametnim ljudima koji znaju o čemu pričaju i dala im priliku da to izartikuliraju kroz zakone, pravilnike, propise, uredbe, kako god i što god, ali da to dođe do terena i da se počne provoditi, da napravi pomak.
Ostalo nam je jako malo do izbora, koga biste pozvali,što biste rekli biračima, zašto da izađu na izbore i daju svoje povjerenje Vama?
-Ja vam možda najbolje znam situaciju jer sam došao sa strane. Rodio se i živio u Hrvatskom zagorju, na samoj granici sa Slovenijom pa sam se preselio živjeti i raditi u Sloveniju, a studirao sam u Zagrebu i onda sam jošotišao u Austriju. Ja sam napravio jedan odmak i jedan krug. Ja Karlovačku županiju obožavam i ovdje sam već 40 godina, najveći dio svog života. Toliko smo multinacionalni, multikulturalni, ja čujem različite naglaske, narječja jer sam došao iz neke druge sredine imislim da sam se dobro asimilirao ovdje. Ovdje su ljudi jako dobri, uvjetisu jako dobri, ali pogledajte demografsku sliku. U Lici imamo osam stanovnika na kvadratni kilometar, u Karlovačkoj županiji 11,12. Demografska slika nam je nikakva. Moji kolege iz neke druge stranke viču kako osiguravaju granice, ma ne osiguravate jer nemate popunjena sela uz granična područja. Mi smo Schengen, ma ništa mi nismo, mi smo sito i rešeto. Čitate crnu kroniku pa vidite koliko je kriminala, nismo više ni sigurna zemlja zato što nas premalo ima. Nama su se ove mlade elite, mladi školovani ljudi odselili jer nisu mogli trpiti ovu korupciju i ovaj nered da uzimaš koliko hoćeš, a drugome ne daš ni ono osnovno što mu treba. Što umirovljenik s 300 eura mirovine može napraviti? Onda dobije pomoć od 200 eura pred izbore i kažu onda mi nismo populistička stranka, a što se drugo? To isto rade i seljacima. Mi u poljoprivredi nismo dobili redovno isplaćene poticaje i sada će biti vjerojatno neka intervencija na brzinu pa da bude, evo vidiš, ipak ova naša vlada nama novce daje. Ma ništa nam oni ne daju i nitko nikom ništa ne treba dati. Treba stvoriti uvjete da se može zaraditi. Radnička klasa mora raditi za poštenu plaću. Umirovljenik koji je odradio svoj radni vijek, on ima pravo na dostojanstveno starenje i življenje u svojoj starosti. Studenti imaju pravo biti cijenjeni u ovom društvu.Menije premijer jednomprilikom rekao: Prijatelju, kako ti gledaš na tu situaciju, štrajkali su nam i liječnici, profesori, medicinske sestre, čistačice, suci, a poljoprivrednici ne.Ja kažem pa nas sterazbili iznutra. Mi imamo nažalost 2200 proizvođača mlijeka, od nekadašnjih 60 i nešto tisuća, s tjednom tendencijom opadanja od 5 do 8 farmi. Tko će organizirati prosvjed? Ja pozivam sve biračice i birače da ovaj puta stvarno procijene da lije vrijeme za promjenu. Ja kažem dosta je, stvarno je vrijeme za promjenu. Ovako se dalje više ne može. Ne možete proći na ruralnom razvoju jer nemate dovoljno bodova, a zašto nemate dovoljno bodova, zato što je Dugoj Resi indeks razvijenosti samo jedan bod manje od Grada Zagreba. Stvarno ne znam po čemu? Gradonačelnik je napravio fantastičan posao pa su sva djeca smještena u dječji vrtić, svi đaci imaju jednosmjensku nastavu, svaki mjesni odbor je dobio dječje igralište. Sve je to u redu, ali mogućnost življenja, zarađivanja i proizvodnje zdrave hrane i to plasiranje onda lokalno, od polja do stola, to osigurano nije. Ja krećem odavde, od zemlje, zemlja je hraniteljica svih nas,mi smo se svi rodili tu i tu ćemo svi i završit. Promijenimo neke stvari, stavimo poštene i normalne ljude da to rade i da to vode i konzultirajmo se s onima koji to znaju.
