Za nju granice ne postoje. Državna je prvakinja u sportskom penjanju u kategoriji boulder te u kombinaciji leada i bouldera. Odrasla je u Italiji, potom je preselila u Karlovac, a onda ju je put odveo u Zagreb. Ona je Anja Santini Mikulić, članica Planinarskog društva Dubovac, penjačke dvorane Fothia i hrvatske reprezentacije u sportskom penjanju. Ako ste se pitali kako uopće izgledaju penjačke discipline, evo odgovora:
– Boulder je ono što mi najbolje ide. Na natjecanju imamo 5 kratkih smjerova koji su 4 metra i tko popne više smjerova, taj pobijedi. I da, nema osiguranja. Dolje su strunjače. Lead je smjer koji bude oko 15 metara i bude 50-60 gibova. To ima osiguranje.
Mnogima je čudan pojam sportskog penjanja i najčešće ga uspoređuju s običnim penjanjem na drvo, no ono je zaista zahtjevno, teško i komplicirano.
– Ja sam imala i ljude koji zapravo nisu znali što je to zapravo. Je li to penjanje na drvo, penjanje vani ili što već. Natjecateljski, mi se penjemo na umjetne stijene. S razvojem sporta jako puno pokušavaju ukomponirati skokove, pa dosta letimo posvuda.
Nažalost, Anja iako je državna prvakinja, u Karlovcu nema gdje trenirati, a na najbolji mogući način prezentira ovaj sport ne samo diljem Lijepe naše već i u inozemstvu.
– Malo mi je žao, jer stvarno mi je uvijek drago biti s ljudima u Karlovcu. Stvarno su me uvijek svi jako puno podržavali, ali nažalost, ne mogu tu trenirati, jer nemam uvjete. Mislim, mi u Hrvatskoj općenito baš nemamo uvjete kakve bismo trebali imati, ali je u Zagrebu malo veća dvorana.
Kako Anja kaže, svi se kao djeca vole penjati, ali pretvoriti to u sport i uz to biti nevjerojatno uspješan, malo kome pođe za rukom.
– Iskreno, nemam pojma. Nekako mi je samo sjelo. Tipa, sad ako me netko pita ja mislim da mi se najviše sviđa, jer je dosta onako raznoliko. Uvijek ima raznolikosti pokreta gdje npr. u trčanju nema toga. Dosta je jednolično. Uvijek je ta jedna stvar, a ja osobno volim tu neku kreativnost i raznolikost penjanja, jer uvijek moramo mi smisliti neku svoju ideju i način kako riješiti smjer. Uvijek je sve drugačije.
Ako ste mislili da vam za ovaj sport nije potreban trener, prevarili ste se, a evo i zašto:
– Treba nam prenijeti npr. ako smo na treningu i imamo neki pokret, nije uvijek u penjanju stvar u snazi nego jako često kako ćeš pomaknuti tijelo i kako ćeš se kretati. Mi dosta često to ne vidimo na sebi, jer se ne vidimo kako penjemo i onda nam on kaže: “Ok, tijelo ti je bilo prelijevo ili predesno.”. Što moramo raditi s kukovima? Na kraju krajeva, radimo kondicijske vježbe tako da nam on uvijek slaže program.
Anja nam je otkrila još brojne detalje iz svijeta sportskog penjanja, svog privatnog života, ali i neostvarene snove. Cjelokupan razgovor pogledajte u emisiji „Sportski pregled“ na sljedećoj poveznici:
