Među mladima u Karlovačkoj županiji moguće je pronaći marljive i vrijedne osobe koje ne bježe od izazova, trudeći se dokazati svoje kvalitete. Među njima je Lara Jurčević, po struci inženjerka prehrambene tehnologije koja trenutno radi kao koordinator provedbe EU projekata. Lara živi u Duga Resi i često posjećuje Karlovac, a tijekom jedne posjete objasnila je čime se sve bavi.
U prvu ruku za sebe bih rekla da sam književnica, a što se tiče mog književnog opusa, zasada je vrlo mali, ali tematski širok. Sada sam došla do finalne faze svog romana, pa mogu otkriti naslov koji glasi “Gorko-slatka životna prašina” ili “Bitter-sweet dust of life” jer će biti i engleska verzija, no to je još u pregovorima. Cijeli proces pisanja je uvijek dug, što zbog autora, što zbog drugih stvari. Tema romana odnosi se na skupinu mladih ljudi, gimnazijalaca, koji otkrivaju život; na životnoj su prekretnici, a kroz junake velikih europskih djela spoznaju značenje života i povezuju svoj život koji je pred njima s junacima tih romana.
Lara je izjavila kako je strastveni čitač i da jako voli knjige, pa ih zna čitati po tri istovremeno. Pisanu riječ voli od malih nogu i ubrzo je krenula pisati, pa tako na svom blogu pod pseudonimom Lara Cosette objavljuje novinarske radove, književne, filmske i društvene kritike te poeziju. Čak je nedavno napisala udžbenik za srednju prehrambenu školu uz radne listove i priručnik za nastavnike.
Što se tiče struke, nisam potpuno izašla iz tog dijela života, već sam nastavila spojivši svoj posao koordinatora europskih projekata i ljubav prema prehrani, prehrambenoj industriji i tehnologiji. Nedavno sam napisala udžbenik s nazivom “Hrana i postupci u preradi”, a tamo je sve opisano od početka, od sastava hrane i savjeta o prehrani do stručnih izraza što se tiče prerade u industriji kako bi se učenicima približio praktični dio koji u školi još nemaju i koji će steći tek na fakultetu. Poslužila sam se svojim znanjima iz struke kako bih omogućila učenicima da počnu učiti u praksi jer mislim da bi nam se školovanje trebalo što više temeljiti na praktičnom znanju koje će kasnije učenicima koristiti.
Lara je prije dvije godine diplomirala prehrambenu tehnologiju na Veleučilištu u Karlovcu, a od početka studija piše za studentski list Indeks Press koji je nedavno proslavio osamnaest godina. Nastavila je pisati jer su joj daljnji planovi upisati studij poslovnog upravljanja na Veleučilištu. Smatra da Karlovac nudi vrlo kvalitetne studije i da karlovački studenti imaju veliki izbor što se tiče studija i studentskih aktivnosti.
Nadalje, Lara je i mlada majka koja brine o blizancima. Riječ je o nesvakidašnjoj djeci koja su u spektru autizma.
Mogu reći da je briga o takvoj djeci teža, pogotovo zato što su oni blizanci i sve prolazimo duplo. Međutim, to je velika ljubav, a djeca s autizmom su zaista posebna. Njihovu posebnost ne treba izdvajati u negativnom smislu, nego se trebamo pobrinuti da im je ugodno i da iskoristimo njihov potencijal jer oni svijet vide drugačije. Tako Udruga za djecu s teškoćama u razvoju Zvončići ili Centar za pružanje usluga u zajednici Ozalj rade odličan posao, ne samo s djecom, već i odraslim osobama s autizmom. Oni popločavaju put ka normalnom društvu, što mi je zaista predivno.
U slobodno vrijeme Lara brine o svojem organskom vrtu, a s vremena na vrijeme izrađuje eko ukrase.
Ne koristim nikakva umjetna gnojiva, pazim na zemlju, okolinu, čistoću zraka, kvalitetu zemlje, sve do najmanjih detalja. Živim zero-waste načinom života; moje kućanstvo ne proizvodi otpad, već se koncentriramo na prenamjenu više nego na reciklažu. Mislim da je veliki problem naše zajednice što odbacujemo mnogo otpada iako bi ga mogli prenamjeniti. Reciklaža zahtijeva dodatnu energiju i trošak, pa jednostavno nekada nije najbolje rješenje. Zato izrađujem eko teglice i eko ukrase koji su napravljeni od prenamijenjene prešane plastike i recikliranog papira. To je okvirni hobi, a mislim da je to pitanje kojime bi se više trebali baviti.
Neobično, ali Lara je više puta skrbila o ozlijeđenim životinjama koje su joj se neočekivano našle u blizini.
Snađe me neka sudbina da me pronađu ozlijeđene životinje. Konkretno sada nemam ljubimaca osim paličnjaka koje redovno uzgajam, to mi je opuštajuće jer volim kukce. Što se tiče ozlijeđenih životinja, skrbila sam i o nekim zaštićenim vrstama u dogovoru s nadležnim službama i koje su poslije puštene u prirodu. Nikada ne znamo, može me već sutra neka dočekati koja treba pomoć, a uvijek ću svaku primiti.
Lara je naposljetku objasnila kako se snalazi s tolikim obavezama.
Ključ je u organizaciji. U početku mi je sve bilo malo previše, ali sam kroz cijeli život naučena organizirati i planirati dan. Nekada je to bilo mnogo jednostavnije s dvije-tri obaveze, ali treba ići korak po korak. Ako je previše obaveza, jednostavno treba nešto pustiti i staviti sa strane, ne odustati od toga. Cijeli proces se može ponovno pokrenuti kada se nađe vremena, ali uspijevam posao, djecu i sve hobije uskladiti tako da ništa ne pati. Treba imati puno volje i biti pozitivan te ići hrabro dalje, zaključila je Lara.
