Patricija Keča, golmanica ženske karlovačke seniorske ekipe, od ove jeseni sva svoja znanja i vještine podijelit će s mlađim naraštajima.
– Trenirat će mlade vratare svih selekcija RK Škola rukometa Karlovac i vjerujemo da je to početak jedne divne suradnje, javljaju iz kluba.
Djelatnici kluba odradili su razgovor s novom trenericom kojeg u cijelosti prenosimo:
Kad si odlučila i zašto baviti se rukometom? Je li tata kao bivši igrač utjecao na tu odluku?
– Rukometom sam se odlučila baviti još početkom osnovne škole. Tata mi je veliki uzor i podrška u životu. Zasigurno je imalo utjecaj što sam ga gledala kako brani. Također, s tatom rukometašem, lopta mi je bila među prvim igračkama. Prenio je svoju ljubav prema sportu na mene. Važnu ulogu u tome što je rukomet postao dio mog života su odigrale i moje prve trenerice Antonija Fištrović i Radmila Rade.
Jesi li oduvijek željela biti golmanica i kako bi opisala tu specifičnu poziciju?
-Oduvijek sam htjela braniti, ali sam prvo nekako završila na krilu. Nakon par godina mi je trenerica Radmila ispunila želju i stavila me na gol. Smatram da je to izrazito važna pozicija u rukometu. Kad golman ima svoj dobar dan, daje vjetar u leđa svojoj ekipi te izludi protivničke igrače. Dobar golman, osim toga što mora imati brze reflekse, mora i puno razmišljati te dobro čitati protivnika i igru. Kažu da su golmani pomalo ludi, a tu ima i istine. Golman treba imati to „ono nešto“ – čvrstu psihu, samopouzdanje, pozitivnost i jake živce.
Kako si uspijevala istovremeno uspješno redovito trenirati i pohađati fakultet? Jesi li razmišljala o sportskoj karijeri van Karlovca?
–Zahtijevalo je puno upornosti i odricanja. Obzirom da sam studirala na Prirodoslovno- matematičkom fakultetu u Zagrebu, najveći je problem bilo putovanje Karlovac-Zagreb. Nikada nisam propuštala treninge te je bilo dosta neprospavanih noći zbog učenja. Fakultet sam završila u roku, uz trud i volju se može sve. Možda sam nekada i razmišljala o rukometu van Karlovca, ali me tu držala ekipa koju stvarno volim i s kojom mi je gušt igrati rukomet. Naravno, osim ekipe, tu mi je i obitelj te sve što mi treba imam u ovom gradu pa je pala odluka da ću tu ostati.
Što po tebi treba imati netko da bi postao uspješan sportaš i što je tebi sve sport donio, a što oduzeo u životu?
– Uspješan sportaš treba imati cilj, biti uporan, puno raditi i uvijek dati sve od sebe. U ispunjenju tog cilja puno pomaže i podrška bližnjih. Meni je rukomet donio najbolja prijateljstva, a i sad već višegodišnju vezu. Možda sam propustila čari studentskog života, nekoliko koncerata i fešti, ali s curama iz kluba nije nedostajalo dobre zabave.
Očekivanja od karlovačkih seniorki ove sezone?
– Mislim da je realno očekivati od nas sredinu tablice, uz malo sportske sreće vjerujem da možemo i više od toga. Moram naglasiti da mi je stvarno drago što su nam se priključile i mlađe cure. Imaju talenta i volje za radom tako da se veselim trenirati s njima ove sezone.
Kako to da si odlučila svoja znanja podijeliti sa mlađim naraštajima? Kako će izgledati tvoji treninzi s njima i razmišljaš li ozbiljnije o trenerskoj karijeri?
-Odlučila sam svoja znanja podijeliti s mlađima iz razloga što znam koliko znači kad ti iskusni treneri ukažu na greške i pokažu kako možeš biti bolji. Ja sam imala tu sreću da mi je tata mogao puno pomoći kao golman, a uz njega je u izgradnji mene kao golmana jako veliku ulogu imao trener Ivan Pavlaković, Musa. Na tome sam im jako zahvalna te sam sretna da ću imati priliku podijeliti sve što su me naučili. Još jedan razlog je i taj što mi se rad s djecom svidio jer sam imala priliku surađivati s njima prilikom snimanja Razigranog laboratorija na RTL Kockici, a i prilikom posjeta rukometnom kampu u Selcu gdje sam kao gost sudjelovala u nekim zabavnim aktivnostima. Treninzi sa mnom neće biti lagani, ali ću se potruditi da budu zabavni i da golmani vole doći na njih. O trenerskoj karijeri trenutno ne razmišljam, no nisam razmišljala ni o radu s mladim golmanima pa evo me, nikad se ne zna.
foto i tekst: RK Škola rukometa Karlovac
