U Karlovačkoj županiji dosada je bilo oko 120 do 150 pomoćnika u nastavi, a u cijeloj Hrvatskoj oko 6 i pol tisuća. Njihova egzistencija je neizvjesna, potplaćeni su i nije čudo da se sve rjeđe javljaju na natječaje. S novom predsjednicom Udruge pomoćnika u nastavi Hrvatske Karlovčankom Natašom Pavičić, koja ovaj posao radi pet godina, razgovarali smo o ovoj problematici, osobito načinu plaćanja njihovog rada i novom Pravilnikom koji je stupio na snagu.
Na snazi je novi Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima, koji je uklopljen u Zakon o osobnoj asistenciji, iako je razlika između pomoćnika u nastavi i osobnih asistenata značajna i po vrsti posla i po načinu financiranja.
-Najbliži opis bi bio da osobni asistent pruža podršku djetetu doma u stvarima koje ne može sam obavljati, u kretanju, u izlascima islično, a pomoćnik u nastavi pruža podršku u odgojno-obrazovnom procesu. Razlika je i u financiranju. Osobni asistenti se financiraju iz državnog proračuna, a pomoćnici u nastavi se financiraju iz Europskog socijalnog fonda, u nekom dijelu iz lokalne samouprave i Hrvatske lutrije, kazala je Pavičić.
A lutrija je i egzistencija pomoćnika. Naime, natječaj raspisuje škola ili njezin osnivač ponovno svake godine i to neposredno prije početka nove školske godine. S novim Pravilnikom ipak su nastupile neke promjene na bolje.
-Mi smo dosada bili zaposleni na nastavnu godinu i s krajem nastavne godine smo išli na burzu i onda smo se prije početka nastavne godine javljali na natječaje. Hoćeš li biti primljen ili ne na isto radno mjesto i da li ćeš uopće dobiti posao, to je bilo upitno. Sada s novim Pravilnikom situacija se mijenja utoliko što bi trebali biti prijavljeni na školsku godinu, znači nema više odlaska na burzu i malo je to sigurnije, mada nije jasno na koji će se način ti natječaji objavljivati i kako će se pomoćnici primati na posao, pita se Pavičić.
Do sada je problem bio i određivanje satnice, koja je u realnosti u pravilu uvijek bila veća, nego što im je plaćeno, a i cijena njihova rada po satu je izrazito niska.
-Sad po novom Pravilniku pomoćnici bi trebali imati ista zaduženja kao i dijete, koje ima i slobodne aktivnosti, dodatnu i dopunsku nastavu. Tako bi i pomoćnik trebao imati isto zaduženje. Međutim, neki osnivači i dalje stavljaju satnicu za koju oni smatraju da je dovoljna. Znači, nismo opet u istoj situaciji, dodaje Pavičić.
Većini pomoćnika prioritet su djeca pa svejedno odrade sve iako nisu plaćeni.
-Tu dolazi do izražaja osobni stav. Većina nas neće dijete ostaviti da sjedi na klupi ili da je na nekom satu sam, a da mi odemo doma, jer, kao, moje radno vrijeme je završilo, moja satnica je ispunjena. Znači, ostajemo s djecom, bez obzira što nismo za taj dio plaćeni, volontiramo.
Prema riječima Nataše Pavičić, pomoćnici se nadaju da će osnivači škola poštivati novi Pravilnik i omogućiti im propisane uvjete rada.
-Mi smo stvarno na rubu egzistencije. Od našeg posla ne možemo živjeti. Ili moramo raditi neki dodatni ili ga rade neki koji možda imaju neku financijsku pozadinu pa si to mogu priuštiti. Uglavnom, to je baš na rubu egzistencije, pojašnjava Pavičić.
Prema novom Pravilniku cijena sata je minimalno 7 i pol eura bruto, a dosada su neki radili i za pola tog iznosa jer nije bila ista svota u svim školama i gradovima, što je prema Natašinom mišljenju apsurd jer svi rade isti posao. S ovim povećanjem mogu očekivati plaću do 650 eura u netto iznosu. Budući da su dosada radili za oko 500 eura, ovo je povećanje, ali još uvijek su to niska primanja pa očekuju barem priznavanje realno odrađene satnice.
