Mentalno zdravlje jednako je važno kao i ono fizičko. Opisuje se kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresom, raditi produktivno i biti sposoban pridonositi zajednici. Uoči početka nove školske godine istražili smo s kakvim problemima se suočavaju školarci, što im stvara stres te kako roditelji mogu prepoznati da nešto nije u redu s njihovim djetetom.
U današnjem svijetu, u kojem se djeca suočavaju s brojnim izazovima, poput pritiska u školi, društvenih mreža, obiteljskih promjena i globalnih događaja, očuvanje njihovog mentalnog zdravlja postaje sve važnije.
– Mislim da bi ona osnovna stvar kako gledati na to bila da su pred nama nekakvi problemi koje trebamo savladati i te probleme bi trebali savladati sami. Čak i kad potražimo stručnu pomoć, mi bismo trebali pomoći toj osobi da sama riješi problem. Slična stvar je i s djecom. Vi kao roditelji ili kao prijatelji, bliska osoba, trebate pomoći toj djeci da sama rješavaju neke probleme. S čim se djeca suočavaju? Možemo govoriti o zahtjevima škole, ali opet je to nešto kroz što apsolutno svi prolaze. To nije nesavladivo, ističe psiholog Mario Jovković.
Do većih problema dolazi kada se zahtjevi i očekivanja roditelja ne podudaraju sa željama i sposobnostima djece. Tijekom školskog obrazovanja djeca su često izložena pritiscima roditelja. Očekuje se da dijete ima dobre ocjene, da je dobro u sportu, no ponekad sve to nije realno za očekivati.
– Djeca se moraju nositi s pritiscima roditelja, teško je to izdržati. Također imate djecu koja su okrenuta sportu, tu su također roditeljski zahtjevi jako veliki jer uvijek svi očekuju da pobjeđujete, ne smijete imati loše dane. Možemo povući tu paralelu sa školom, znači ne smijete imati loš dan, uvijek mora biti super, četiri, pet, nikog nije briga kroz što vi prolazite doma, a to je drugi problem, obiteljski odnosi. Teško je nositi se s nesređenim obiteljskim odnosima. Danas je vjerojatno nikad veća stopa razvoda, djeca se moraju suočavati s čestim konfliktima unutar obitelji, moraju se suočavati sa sudom i na kraju krajeva sa životom na dvije strane.
Osim nerealnih očekivanja od strane obitelji, na mentalno zdravlje djece utječe i sveprisutna digitalizacija. Djeca danas od rane dobi koriste društvene mreže, izložena su brojnim sadržajima, kratkim videima, a sve to utječe na probleme s koncentracijom, pažnjom, ali i samopouzdanjem.
– Prvo je pitanje odgovornosti roditelja, što ja to mogu poduzeti, a ne prebacivati odgovornost na školu. Pitanje mobitela i tehnologije, pogotovo društvenih mreža je vrlo kompleksno. Ima očito negativne posljedice na kogniciju i ponašanje, najviše se to očituje na pažnji. U nekim zemljama u inozemstvu govori se o tome kako bi se školski sat mogao smanjiti s 45 na 30 minuta zato što bi se trebali prilagoditi trenutnom kapacitetu djece koja ne mogu dulje držati koncentraciju.
Jovković je ujedno istaknuo primjere u kojim se kod djece školske dobi očituje utjecaj mobitela i društvenih mreža.
– Očit je pad djece u nekakvim osnovnim vještinama koje trebaju imati za školu, grafomotoričke vještine, čak sama fina motorika držanja olovke nije kako bi trebalo biti. To postane još očitije kad dođete na sat tjelesnog, pa vidite da djeca imaju teškoća s hvatanjem lopte u ruke. Kad pogledate širu sliku, većinu tih stvari možete povezati s početkom 2010.-ih kad su se pojavili pametni telefoni.
Ono osnovno što roditelji mogu učiniti za dobrobit svog djeteta su zdrava komunikacija i uključenost u život djeteta.
– Prvo i osnovno, razgovarajte s djetetom, budite upućeni u njegov život, naravno, s dozom umjerenosti. Znajte tko mu je razrednik, kakve ocjene ima, ima li nekakve obaveze koje je možda previdjelo ili zaboravilo, događa se. Znajte s kim vam dijete provodi vrijeme, potrudite se i vi oko toga da vam je dijete socijalizirano, da se druži s drugom djecom, da provodi vrijeme vani, da obavlja školske zadaće, da dobije radne navike. Apsolutno ono najvažnije je da ima dobar odnos s roditeljima, da tu postoji toplina i da imate zajedničku vrijeme, ako ništa, makar vikendom.
Podrška obitelji veoma je važna za stvaranje zdravog i sposobnog pojedinca. Razumijevanje i prepoznavanje znakova emocionalnih i psiholoških poteškoća kod djece može im pomoći da izgrade otpornost, razviju zdrave načine suočavanja s problemima i ostvare svoj puni potencijal.
