Dječje pjesmice, slikovnice i kratke priče, samo su dio velikog opusa Željka Mavretića, mnogim Karlovčanima poznatog knjižničara i pisca. Otkrio je kako se počeo baviti dječjom književnošću i što ga je uvelo u taj svijet.
–Tamo negdje početkom 80-ih godina, moj prijatelj Ratko Pogačić osnovao je dječji zbor Cicibani. Ja tvrdim da ima puno više ljudi koji mogu napisati dobru glazbu nego dobar tekst. Ja sam u toj fazi počeo pisati pjesme na glazbu, ali i pjesme koje su kasnije uglazbljene. To me nekako privuklo i inspiriralo, rekao je Željko Mavretić, knjižničar i književnik.
Na pitanje je li teže pisati za djecu ili odrasle, Mavretić je imao jasan odgovor.
–Za djecu nije jednostavno ni lako pisati. Za razliku od odraslih djeca su iskreni čitatelji i slušatelji. Njima ne možeš prodati nešto što ne žele kupiti. Na mnogim književnim susretima koje održavam u školama i vrtićima doživim nešto sasvim drugačije od književnih susreta za odrasle. Odrasli će prešutjeti nešto, reći neistinu, a kod djece toga nema. Djecu sa svojim tekstovima ne možeš prevariti, kaže Mavretić.
Otkrio nam je i što ga, kao autora, očekuje u skorijoj budućnosti.
–Uvijek naravno ima ideja, ima i gotovih stvari koje čekaju objavu. Priprema se nastavak mog romana „kad je tata postao djed“, slikovnica „Avanture mišića Gricka“, a htio bi još sudjelovati i na nekim natjecanjima dječje poezije. Veselim se da ću sljedeće godine zaključiti svoju knjižničarsku karijeru pa ću imati puno više vremena za književne susrete, završio je Mavretić.
Pjesme, priče i slikovnice Željka Mavretića za one najmlađe, kao i knjige za one starije imate priliku pronaći u gotovo svim knjižnicama diljem Hrvatske, a cijeli razgovor s ovim autorom imat ćete priliku pogledati u našoj emisiji Dječji kutić.
