U Nacionalnom svetištu svetog Josipa u srijedu 09. listopada održano je misno slavlje na kojem se u rodnoj župi susrelo više osoba koje su život posvetile vjeri. Misu je predvodio prečasni Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, a koncelebrirao je protojerej stavrofor Željko Pajić, župnik grkokatoličke župe Uzvišenja svetog Križa u Karlovcu. Propovijed je održao Marko Vuković, profesor pastoralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a vjeru je svjedočila s. Ivana Margarin KBLJ, Nacionalna ravnateljica Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj. Svo četvoro povezani su s Nacionalnim svetištem svetog Josipa u Karlovcu, te su svo četvoro vjeroučenici mons. Marijana Radanovića, dugogodišnjeg Dubovačkog župnika.
Na početku misnog slavlja mons. Sente je kazao kako im je bila želja u pripremi za proslavu nadolazećeg slavlja kojim će obilježiti 10. obljetnicu preminuća mons. Marijana Radanovića, 40. obljetnicu obnovljenog objavljivanja Glasnika svetog Josipa, 50. obljetnicu posveta Josipova svetišta i 60. obljetnicu objavljivanja Župnog lista okupiti suradnike prečasnog Marijana Radanovića, ali i osobe posvećenog života koji su upravo za vrijeme njegova upravljanja Dubovačkom župom osjetili Božji poziv, odazvali se i postali svećenici, odnosno redovnica.
U prigodnoj homiliji prof. Vuković je, između ostalog, kazao kako nam naše iskustvo molitve govori da je molitva prije svega stajanje u Božjoj blizini, kada možemo biti ono što i tko jesmo. Pritom molitva “Oče naš” u prvom dijelu usmjerava vjernike prema Bogu Ocu, a u drugom dijelu prema bratu čovjeku, dodao je propovjednik.
Pri kraju misnog slavlja s. Ivana Margarin, sestra iz Družbe Kćeri Božje Ljubavi s službom nacionalne ravnateljice Papinskih misijskih djela, a vjernički odgajana upravo u Josipovoj župi, rekla je nešto više o svom pozivu.
–Naša duhovna zvanja nisu bila nikakav grom iz vedra neba u našim osobnim životima. Mi smo s time rasli, s time smo se borili i hodili. Evo, velečasni Marko je išao u sjemenište nakon osnovne škole dok smo velečasni Matija i ja išli nakon srednje, odnosno Matija već nakon dvije godine bogoslovije. Dakle, bio je to jedan hod, odrastanje gdje smo ponekada i uzmicali pred samim pozivom, nekada bili puni entuzijazma, ali doista mogu reći da je to bio jedan proces koji je u nama zrio, ali bio hranjen primjerom prečasnog Radanovića i sestara Kćeri Božje ljubavi koje su i danas u ovom svetištu i u ovoj župi, rekla je Margarin.
U daljnjem govoru sestra Margarin govorila je o svojim misijama i ulozi velečasnog Radanovića za njihov duhovni život. Istaknula je da je jedino važno koliko Boga ljubimo i koliko činimo za dobro bližnjih.
Pri kraju misnog slavlja okupljenim vjernicima zahvalio se rektor Josipova svetišta, mons. Antun Sente ml., pri čemu je uručio Plaketu Nacionalnog svetišta zasluženim suradnicima koji su u proteklih deset godina pored svojih redovitih vjerničkih obaveza, pjevanja, ministriranja i čitanja, dali još nešto više, a da pri tome nisu primili nikakvu novčanu nagradu. Čak su često i od sebe otkidali za dobrobit Župe i Svetišta. Plaketa Nacionalnog svetišta svetog Josipa, rad kiparice Lidije Mačke Stanić, prikazuje Josipa, Mariju i Isusa u obiteljskom ozračju, a na sebi uz natpis svetišta ima i po dva mala stakalca kakva su korištena za izgradnju mozaika u Josipovu svetištu. Mons. Sente je Plaketu Nacionalnog svetišta također uručio svakoj osobi koja je višegodišnjom suradnjom učinila dobro svetištu.