Mnogi sportaši još kao djeca sanjaju o prilikama koje se ne odbijaju. Baš kao u pravom američkom filmu, Helena Valentić je za vrijeme studiranja dobila brojne ponude za diplomski studij i to izvan Hrvatske. Put ju je odveo u Kaliforniju gdje je studirala dvije godine te se atletski u potpunosti izgradila.
– Nije mi uopće bila dvojba. Bilo mi je u interesu još uvijek se baviti atletikom. Znala sam da imam prostora za napredak i to mi je bila idealna prilika najviše zato što je tamo lakše izbalansirati faks i atletiku nego u Hrvatskoj, nažalost. Otišla sam u Zagreb na faks pa sam sama i trenirala. Puno je teže bez ekipe i trenera kao i organizirati si vrijeme. Ovdje je i teži faks. Tamo je to bilo puno lakše, rekla je Helena.
Svi smo svjedoci slabog ulaganja u sport, a posebice na nižim razinama natjecanja. Na američkom tlu sitaucija je posve drugačija. Kako tvrdi Helena, ondje ste bitni, a niste samo broj na papiru. Osjećate se vrijedno, poželjno i voljeno. Posebno se ističe zdravstvena skrb koja je par stepenica više nego hrvatska.
– Ja sam nekako uvijek bila sklonija ozljedama i jednostavno je to tako. Ovdje kad bi se dogodila ozljeda, kao što si rekla, sad ja da bih uopće saznala o čemu se radi, moram proći te neke procedure da bih otišla na slikanje. I sad ako se na slikanju niti ne vidi što je to, opet moram čekati neku drugu dijagnostiku ili dok ja dođem na red za npr. magnet, ozdravim. Onda sam izgubila vrijeme, a mogla sam to efikasnije i brže izliječiti. Recimo, tamo sam jedan dan došla u rehabilitacijski centar gdje imamo fizioterapeuta. Rekla sam što me muči. Tamo svaki dan možete doći na rehabilitaciju.
Također, marketinški je sve bolje potkovano. Svaka priča prezentira se na razne načine, a na njenom studiju bili su timovi ljudi od kojih je svaki bio zaslužan za jedan određeni sport. Osim što je Helena dobila uvid u tu stranu kraljice sportova, ostvarila je i rezultate koje će zauvijek pamtiti.
– Rezultati koje sam tamo postigla na tim konferencijama su mi nekako najbolji. Zapravo, najdraže mi je to što sam se ove godine spustila ispod 11 metara na 3000 metara zapreke što mi je već godinama bio cilj. Nekako sam najponosnija na taj rezultat.
Po povratku u Karlovac nastavila je naporno trenirati. Nedostajalo joj je sve u vezi rodnog grada, ali joj je drago što je ostvarila svoj san. Evo što ju sljedeće očekuje:
– U slopu Zagrebačkog maratona ću nastupiti na ceneru. To malo skačem u vatru pošto preko ljeta nisam preozbiljno trenirala ali osjećam se spremnom za neki ok rezultat za početak. Bit će i kao neka priprema za državno prvenstvo u cestovnom trčanju gdje će isto biti 10 km. To je to za ovu godinu, a za dalje ću se fokusirati na 3000 m zapreke. Možda ću više trčati cestovne utrke nego prije i ako bude sve po planu, možda ću opet biti i u reprezentaciji.
Helena ističe da imamo samo jedan život i da svaki dan moramo težiti tome da budemo uvijek sve bolja i bolja verzija sebe, a ova jedinstvena mlada sportašica pravi je primjer da se svaka upornost prepozna i nagradi. Cjelokupan razgovor s našom atletičarkom možete pogledati u emisiji „Sportski pregled“ na sljedećoj poveznici:
