Na devetom Zagreb Security Forumu održanom u Hotelu Sheraton u Zagrebu imali smo priliku razgovarati s časnicom ukrajinske vojske zarobljenom nakon obrane Mariupolja. Maria Chekh, časnica ukrajinske vojske, bila je pripadnica brigade Azov koja je sudjelovala u obrani Mariupolja. Postrojba od oko tri tisuće časnika i časnica po zapovjedi predsjednika Volodimira Zelenskog predala se i godinu dana provela u ruskom zarobljeništvu.
–Vidjela sam puno ratnih zločina. Nisam mogla vjerovati svojim očima. Sve me to šokiralo jer prije 2022. nisam bila u borbenom sektoru, već sam radila druge poslove u vojsci, ali ovo u Mariupolju je bio pakao. Vidjela sam bombardiranu dječju bolnicu, poznato karalite gdje je ubijeno tisuće civila. Bilo je grozno. Izgubila sam puno svojih prijatelja iz brigade i zatim sam bila zarobljena u Rusiji jednu godinu, ali, Bogu hvala, bila sam razmijenjena, no i dalje je oko 900 mojih suboraca zarobljeno i žive u strašnim uvjetima, kazala je časnica ukrajinske vojske Maria Chekh.
Prema zarobljenicima se ne poštuju odredbe Ženevske konvencije. Maria je, kao i ostali zarobljenici, bila mučena. Kazala je kako su na njima korišteni elektrošokovi, nisu dobivali hranu i vodu, ali bili su i kažnjavani na razne načine.
–Oni koriste poznate KGB metode koje su koristili i prije. Na primjer, bilo je postavljeno puno svjetala pa nismo mogli spavati. Bilo je jako teško stajati od jutra do navečer i žene i muškarci su imali natečene i ranjene noge, a nismo smjeli ni sjesti ni leći. Higijenskih problema je isto bilo. Vode nije bilo dovoljno ni za piti, a kamo li za higijenu. Najgore je bilo po ljeti, a nisu nam dali vodu tri dana, kaže Chekh.
Kaže i da su muškarci i žene nekad bili razdvajani, no dobivali su jednako loš tretman. Neko vrijeme boravila je s još 22 žene zatvorena u ćeliju od 20 metara kvadratnih. Na pitanje kako je uopće uspjela preživjeti, odgovara kako su joj rekli da joj je muž umro, a ona se nadala da je ipak živ.
–Meni je najteže bilo i najviše sam se bojala nedostatka informacija jer mjesecima nisam ništa znala. Bilo je teško, ali sam stalno razmišljala o povratku, stvarima koje ću raditi kad se vratim, čak i odjeći. Stvorila sam svoj unutarnji svijet, što mi je puno pomoglo, kaže Maria.
Maria se nada da će demokracija pobijediti i da će država vratiti teritorije bez kojih je ostala. Sama je provela godinu dana u oporavku i vratila se u vojsku. Rat ju je uvelike promijenio i smatra kako više nikada neće biti ista, no napominje kako je živa i to je jedino važno.