Norveška šumska mačka smatra se jednom od rijetkih izvornih pasmina mačaka. Zanimljivog je izgleda, a temperamentom ne odskače od domaćih mačaka. Svega 15 godina unatrag Norveških šumskih mačaka u Hrvatskoj uopće nije bilo. Stigle su tek 2010. u lijepu našu, a tada se i naša sugovornica, Renata Pešut iz Mahična, danas uzgajivačica Norveških šumskih mačaka, upoznala s ovom zanimljivom vrstom i odmah se zaljubila. Kako ističe izgledale su vrlo impozantno i tada se odlučila na kupovinu prvog uzgojnog para.

-Nisu zahtjevne za uzgoj, no ipak na neke stvari moramo paziti. Važno je da su mačke zdrave, a to provjeravamo genetskim testiranjem na bolesti koje su specifične za pasminu kako bismo izbjegli bolesti kod mačića. Važno nam je da su sve mačke zdrave. Ono što nam olakšava uzgoj je to što su ovo mačke koje same kote, mi smo naravno uz njih kako bi se osjećale ugodno i sigurno, rekla nam je Renata Pešut, uzgajivačica.

Trenutno u Hrvatskoj postoje četiri registrirane uzgajivačnice, a Renata je najdulje u tom poslu.

Prve sam kupila 2012. godine, a od 2013. imam registriran uzgoj. Ova vrsta sada je popularnija no što je bila početnih godina, no najviše naših mačića odlazi u inozemstvo. Vani su jako popularni, na primjer samo u Italiji i Njemačkoj ima preko 100 registriranih uzgajivačnica, a o Skandinavskim zemljama ne moram ni govoriti. Sve je počelo u Norveškoj gdje je danas ova vrsta proglašena nacionalnom pasminom. Htjeli su je spasiti od izumiranja, odnosno miješanja s domaćom mačkom. Kada je taj planski uzgoj započeo prve četiri generacije mačaka nisu smjele biti izvožene iz Norveške i tek nakon toga je uzgoj krenuo prvo u NJemačkoj, pa zatim u Britaniji i Francuskoj, polako su se širile cijelom Europom, dodaje Renata.

Ove mačke nešto su veće od domaćih mačaka, a tu su i čupave šapice i uši koje ih krase kako bi se lakše snalazile u zimskim snježnim uvjetima.

Iako su malo veći, nisu toga svjesni i ne iskorištavaju to. Nema agresivnosti, grebanja ili namjernih ugriza. Zaigrani su i uvijek ostaju mačići u duši. Karakter im je jako dobar, posebno kod mužjaka dok ženke ponekad znaju biti malo ćudljivije. Mužjaci su privrženiji i mogli bismo reći malo blentaviji u odnosu na ženke.

Ipak Renata ističe kako nisu mačke za krilo. Pokazuju svoju svojeglavu narav tako što kada imaju volje dođu k vama, no kada im dosadite samo će otići na mirnije mjesto.

Partnera za parenje ovim rijetkim mačka teško je naći jer ih nema mnogo, pa Renata često mora potegnuti u neku od europskih zemalja po nekog mužjaka. Nažalost na tržištu je mnogo uzgajivača koji nisu licencirani, prema životinjama se odnose loše i bitna im je isključivo financijska dobit.

Mi se kao uzgajivači moramo pridržavati određenih pravila, prvenstveno biti članovi neke felinološke organizacije. Ja sam član Felix Croatie koja je dio World Cat Federationa te se kao njihov član moram pridržavati njihovog uzgojnog pravilnika koji sam pomogla donijeti. S druge strane, svaki licencirani uzgajivač je dužan registrirati se pri Ministarstvu poljoprivrede kao uzgajivači i pridržavati se propisa RH koji se odnose na uzgoj životinja. Svaki drugi uzgoj koji se ne pridržava propisanih pravila Ministarstva i felinološke organizacije nije odgovoran i ja osobno smatram “štancanjem”. Prvenstveno treba brinuti o dobrobiti životinje koju uzgajamo, a profit treba biti na posljednjem mjestu!

Svi licencirani uzgajivači posjećuju felinološke izložbe kojih nažalost u Hrvatskoj i nema toliko puno. O ovoj temi doznajte više u našoj emisiji Pokretači društva.