Pitanje „Jesmo li sretni?“ ljudi si možda ne postavljaju često, ali se oko njega vrti većina želja, nada i aktivnosti. Naime, sreća je apstraktan pojam koji se obično široko shvaća, a mnogi ju traže na pogrešnim mjestima ili ju smatraju nedostupnom u današnjoj ubrzanoj kulturi trenutnog zadovoljenja potreba i površnih odnosa. Istražili smo što sreća zapravo jest, a što nije. 

Pošao bih od stare slavenske riječi sreća koja je u ta vremena značila “susret”. Kada malo bolje razmislimo o riječi “susret”, u njoj se i nalazi ta sreća. Danas doista sva istraživanja pokazuju da je sreća baš u susretu, prije svega susretu bliskih ljudi, a sreća je u bliskim odnosima s onima kojima smo povezani, to je ljudima najvažnije. Ako i nemamo puno bliskih ljudi u životu, smatra se da doista možemo biti zadovoljni ako ih imamo do pet, rekao je voditelj Integrativnog centra mentalnog zdravlja i doktor medicine Igor Salopek.

Barem pet bliskih osoba u životu isprva ne zvuči puno, ali danas je to puno teže postići nego što izgleda. Salopek je objasnio kako u današnjem svijetu vlada velika epidemija osamljenosti, a postoji gotovo deset do petnaest posto ljudi koji će u zapadnoj populaciji reći da nemaju niti jedan bliski odnos.

Osamljenost je ogroman rizični faktor za mentalno zdravlje, tako da traženje bliskih ljudi s kojima možemo izmjenjivati emocije, s kojima smo povezani su doista pravi recept za sreću. Osim te povezanosti, treba istaknuti još najmanje dvije dimenzije; prvo je to pitanje smisla ili svrhe. Ljudi koji imaju smisao i pronalaze ga u onome što rade ili pokušavaju raditi, čime se bave i kako žive te nađu svrhu u tome su ljudi koji su zapravo sretniji i zadovoljniji. Doista moram naglasiti i zahvalnost jer je ljudi koji ju pokazuju i osjećaju za ono što im se događa i za druge ljude su sretniji i zadovoljniji.

Nadalje, Salopek je također objasnio što sreća NIJE, odnosno na kojim pogrešnim mjestima i na koje krive načine ju ljudi traže.

Koliko god se čini po antičkim grčkim modelima hedonizma koji nas i danas sve preplavljuju, da je sreća u instant brzoj intenzivnoj emociji, u toj brzoj reakciji mozga kroz dopamin koji u našem limbičkom sustavu izaziva sreću vrlo intenzivno, pogotovo kod konzumacije ilegalnih psihoaktivnih sredstava ili alkohola, kockanja ili klađenja, to nije istina. Tu je i naš život u virtualnom svijetu, odnosno društvenim mrežama, pogotovo TikToka koji izaziva intenzivan osjećaj ugodne emocije na kratke staze, dok na duge staze izaziva kognitivne disfunkcije. Riječ je o varci.

Danas smo virtualno okruženiji s nikad više ljudi, a s druge strane smo nikad više osamljeniji kao pojedinci, objasnio je Salopek. Svi su u vrlo površnim odnosima, u digitalnom svijetu, a to nisu ljudi s kojima se mogu dijeliti emocije, brige, nade i želje. 

Živimo u kulturi instant sreće, narcizma i nasilja u kojoj se vrednuje isključivo mladost, ljepota i zdravlje pod svaku cijenu. Živimo u kulturi straha i paranoje, pogotovo u današnje vrijeme kada je doslovce opasno biti u svijetu zbog ratova i nasilja oko nas. Kada sve skupa zbrojimo, jasno je da ljudi imaju potrebu brzo maknuti patnju i dobiti brzu sreću.

Premda metode „instant sreće“ poput još jedne cigarete, gledanja nove sezone serije ili lajk na objavi isprva djeluju učinkovito, dugoročno su vrlo vjerojatno destruktivne, dodao je Salopek. Objasnio je kako se sreća pronalazi po putu i nije ultimativni cilj, pri čemu je iznova spomenuo bliske odnose, zahvalnost i pronalaženje vlastitog smisla.

Sigurno i danas među nama postoje ljudi koji teško pronalaze sreću zato što možda imaju depresiju, anksiozni su ili su ovisni o alkoholu, drogama ili drugim ponašanjima. Sreća je putovanje, a graditi ju i izvlačiti se iz sadašnje pozicije, koja je možda doista teška, također je važnija poruka danas. Ponekad je u redu ne biti ok, ali ako nismo ok duže vrijeme, ne osjećamo se sretno, zbog tuge kao suprotnosti sreći nismo funkcionalni i ako sreću pronalazimo na krivim mjestima, pri čemu štetim sebi i drugim ljudima, onda je doista važno potražiti pomoć, zaključio je Salopek.

Za pomoć su pojedincu bliski ljudi prvi dostupni, ali ako ih nema ili njihova pomoć nije dovoljna, po potrebi mogu uskočiti ljudi čija je struka mentalno zdravlje. Na taj način se s vremenom svatko može othrvati crnilu i ponovno krenuti graditi vlastitu sreću.

Izvor naslovne fotografije: unsplash.com