Brojni branitelji, roditelji, rodbina i prijatelji poginulih, nestalih i umrlih branitelja iz Domovinskog rata povodom Dušnog dana okupili su se kod Spomen križa ispred Zapovjedništva kopnene vojske RH. Nakon 33 godine, sjećanje na branitelje je prisutno, a tuga je i dalje neizbježna među članovima njihovih obitelji i bližnjih.
– Ovo je sjećanje na naše poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje te na naše članove i članice koji su nas napustili i više nisu među nama. Mislim da je najviše sjećanje na ljude koji već 33 godine nisu pronađeni. Nama je bolno i teško. Mi imamo gdje zapaliti svijeću na grobu svojih supruga i očeva naše djece, a možete zamisliti kako je majkama, očevima, sinovima, kćerima, ali i užoj rodbini koji nemaju gdje upaliti svijeću već 33 godine za svoje nestale u Domovinskom ratu, izjavila je Anđa Perak, predsjednica Udruge obitelji poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Karlovačke županije.
Dušni dan slavi se svake godine 2. studenog. Izraz je kršćanske nade i vjere u zagrobni život što liturgija ističe riječima: ”Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.” Molitvu je predvodio fra. Leopold Palić, župnik i gvardijan u Župi Presvetog Trojstva.
– Sama riječ “Dušni dan” govori da se prisjećamo svih pokojnika i mrtvih. Obilazimo groblje i prisjećamo se njihovih života, a i samih njih. Uostalom, molimo za one duše za koje nitko ne moli. Primjerice, za siromašne koji su pokopani, a nitko ne moli za njih. Zapali se svijeća i moli za njih.
Lampion je zapalio i Marin Svetić, predsjednik Gradskog vijeća Grada Karlovca.
– Emocije su takve da nemam riječi. Ovo je dan sjećanja, dan tišine i prilika da se prisjetimo svih onih naših sokolova i sokolica kojih više nema s nama. Nema više naših branitelja i svaka daljnja riječ je suvišna.
Datumska povezanost blagdana Svih svetih i Dušnog dana dobra je prilika za razmišljanje o vječnosti. Papa Benedikt XVI. jednom je rekao: ”Da bismo mogli biti sveti, nije potrebno činiti izvanredne pothvate i djela, niti posjedovati posebne karizme, već jednostavno služiti Kristu, slušati ga i slijediti bez obeshrabrenja u teškim trenutcima. Samo s Njegovom pomoći možemo postati svetima.”.
