Prije točno 33 godine počeo je najžešći napad na grad Slunj. Grad je branilo 700-tinjak branitelja, a njih 352 dalo je svoj život za obranu.

Grad Slunj podnio je veliku žrtvu u Domovinskom ratu. Taj mali grad, bogate povijesti smjestio se na važnoj ruti između Karlovca i Plitvičkih jezera, a okupacija Slunja i slunjskog kraja trajala je duge četiri godine. Na današnji dan 1991. godine, nakon 104 dana okupacije u okruženju, bez struje i vode, neprijateljska vojska ušla je u grad Slunj, čime je započelo masovno progonstvo mještana. Tijekom Domovinskog rata, 352 osobe s tog područja položile su živote za slunjski kraj i Hrvatsku.

16. studeni 1991. je u novijoj povijesti Hrvatske, u povijesti Slunja usudim se reći najteži dan. Nakon 104 dana okupacije Slunja u okruženju bez struje i vode, naše postrojbe hrvatske policije, Zbora narodne garde i sve ostale postrojbe bile su prisiljene povući se iz grada Slunja. Prethodno, 15. studenog su to učinili naši civili, naši roditelji, naši bližnji, dobili smo informaciju da se sprema opći napad. Tadašnje postrojbe tzv. JNA, dragovoljci iz svih dijelova Srbije, naši domaći izdajnici četnici su imali opći napad koji je počeo 16. studenog u 10 sati ujutro, rekao je Tomislav Magdić, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata Slunja, Cetingrada i Rakovice.

Prve granate pale su u centar grada i nakon toga su uslijedili napadi iz više smjerova.

Zapovjedništvo tada te pete vojne oblasti je bilo u Slunju na zloglasnom vojnom poligonu i odatle su vršili agresiju, usudim se reći i na Liku i na cijele dijelove. To što smo 104 dana bili u okruženju i vezali neprijatelja na sebe puno znači za cijelu Hrvatsku.

Neprijatelj je tri puta tražio predaju od slunjskih branitelja, a 16. studenog branitelji su se povukli u Bosnu i Hercegovinu.

Tri puta su tražili od nas predaju međutim nismo popuštali i u svim tim teškim uvjetima uspjeli smo se zadržati i 16-og se povukli u Bosnu i Hercegovinu. Tu nije kraj našim mukama. U Bosni i Hercegovini naišli smo na srčanost i dobrodošlicu muslimana u Cazinu, Kladuši, Bihaću koji su nas primili, smjestili civile i nas hrvatske branitelje koji smo kroz Bosnu došli do slobodnog teritorija Republike Hrvatske i koji su stali u našu zaštitu.

Sedam dana nakon došli su u Karlovac, no brojni su hrvatski branitelji na putu do Karlovca izvučeni iz autobusa i prebačeni u srpske kazamate.

Mi koji smo imali sreću, mi smo negdje sedmi dan već došli u grad Karlovac. Sedam dana i sedam noći smo putovali pod zaštitom UNPROFOR-a međutim u gradu Ključu, Mrkonjić gradu, selu Podbrdo i svugdje okolo u tim autobusima koji su kao navodno bili zaštićeni, preko 160 do 200 naših hrvatskih branitelja je izvučeno iz autobusa i završili su srpskim kazamatima, Stara Gradiška i diljem, neki su ostali čak i dvije godine.

Nakon duge i teške četiri godine, Slunj je oslobođen u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja 1995. godine. Magdić je istaknuo važnost sjećanja na hrvatsku povijest i Domovinski rat, a posebno je naglasio prenošenje znanja o stvaranju samostalne Republike Hrvatske. Grad Slunj kao i brojni hrvatski gradovi koji su pretrpjeli napade i stradanja, danas su ponos svih građana i građanki Lijepe naše.