Biti udomitelj djeteta ili neke starije osobe jedno je od najplemenitijih djela. Čin je to u kojem osoba ili par daju potrebnu ljubav i njegu pojedincu koji je odbačen od svoje biološke obitelji. No, često je sam taj proces veoma izazovan, a više o tome otkrila je udomiteljica iz Karlovca koja je i tajnica Udruge udomitelja djece i odraslih osoba “Život s osmijehom”.
– I posvojitelj i udomitelj neke provjere moraju zadovoljiti. Ne može bilo tko doći i reći ja bih htio udomiti ili posvojiti, a nema osnovne uvjete možda ni da se brine za sebe. Problem je lista čekanja djece, pogotovo kod posvojitelja koji dugo godina čekaju na posvojenje djece. Razumijem posvojitelje, oni više-manje žele da su to što manja djeca i takvih onda ima najmanje, a onda imate teško posvojivu djecu koja se radi životne dobi jako teško posvajaju i ostaju u udomiteljstvu, rekla je udomiteljica Marina Novaković Matanić.
Marina je otkrila i koje su glavne odgovornosti i obveze udomitelja.
– To su djeca koja prolaze različite traume, samo izuzeće iz biološke obitelji nije jednostavno. I oni koji jesu zdravi fizički i psihički, imaju određene traume upravo zbog toga. Svaki dan je dan za sebe, svaki dan prolazimo i dobre i loše situacije i oscilacije. Uvijek apeliram na obrazovni sustav da imaju razumijevanja, ne u smislu popuštanja ocjena, nego kad dođu možda tužni ili zamišljeni, možda su imali teške telefonske razgovore sa svojim biološkim roditeljima ili su im bili u posjeti pa su djeca samo malo zbunjena. Prvo su u nevjerici što će se u budućnosti dogoditi s njima.
Marina je i sama udomiteljica četiri cure te kaže kako ju to veoma ispunjava. Ono s čime se kontinuirano bori su predrasude društva te ističe kako je udomiteljstvo dugotrajan proces u kojem se zajednički gradi povjerenje između udomitelja i osobe koje je došla u novi dom.
