Zadnji dan godine, Silvestrovo ili Stara godina dan je kada mnogi građani već od ranih jutarnjih sati počinju slaviti ulazak u Novu godinu. Ulice, trgovi i kafići prepuni su ljudi koji s veseljem i uz prigodnu kapljicu ispraćaju Staru godinu. No, nije oduvijek bilo tako. Običaji slavlja Stare godine izmjenjivali su se kroz desetljeća i desetljeća te su oni tradicionalni običaji danas gotovo posve zaboravljeni. Nikolina Belančić Arki otkrila je kako se nekada ispraćala Stara i dočekivala Nova godina.
– U starija doba, na Staru godinu se ostajalo kod kuće, spremala se nova hrana za blagovanje za Novu godinu, kuhale su se kobasice, obično one starije od prošle godine, da se potroše dok ne dođu nove. Pripremali su se novi kolačići, ako nije ostalo od Božića, rekla je Nikolina Belančić Arki, kustosica Etnografskog odjela karlovačkog muzeja.
Za period oko Stare godine najzanimljivija su bila gatanja. U muzeju imaju sačuvan zapis iz Draganića, a Nikolina je objasnila o kakvom običaju je riječ.
– U Draganiću imamo zapisano kako je na Staru godinu domaćica na stol stavljala letnjak, odnosno kruh. Sa svake strane je stavljala dvije čaše, jednu čašu vode, jednu vina i poslagala je 12 listića luka koje je posolila. Na Novu godinu, ako je u čaši s vodom bilo manje vode, znači da će biti sušna godina, a ako je u čaši s vinom bilo manje vina, znači da će grožđe lošije roditi.
Komadići luka služili su za predviđanje vremena tijekom 12 mjeseci.
– Oni listići gdje se sol istopila znači da će mjeseci biti vlažni, mokri, da će biti padalina, a tamo gdje je sol ostala još u kristalićima to se smatralo da će biti sušni mjeseci u godini.
Većina blagdanskih običaja koji se kao zapisi nalaze na Etnografskom odjelu karlovačkog muzeja danas više ne postoje ili se ne poštuju. Kako god ispratili Staru i dočekali Novu godinu, neka ona bude ispunjena zdravljem, srećom i ostvarenim snovima.
