Kada se nakon 57 godina okupi ekipa iz srednjoškolskih klupa vrijeme je provedeno u razgovoru i sjećanjima na neke stare, ljepše dane. Neke priče često se i zaborave, ali ne i one Strojarskih tehničara koji su maturirali 1968. godine kada je jedan od njih izdao knjigu.
–Želja se javila prije jedno pet godina. Svake godine se okupljamo i tako gledajući svoje prijatelje htio sam nešto napisati da netko danas sutra pročita što smo radili, kako smo živjeli, kako je bilo teško. Pisao sam o našem kolovanju, o tome gdje smo se zaposlili i tko je što kasnije završavao, kazao nam je autor knjige, Slavko Višnjić, zvani Šok.
Okupili su se i tadašnji učenici a i neki profesori koji su im predavali, a sve da saznaju koje su to priče, šale i dogodovštine upisane u knjigu.
–Ima stvari u knjizi koje ne zna nitko u Karlovcu. To su bile naše interne tajne, pa će dobiti sliku što su ti ljudi radili. Mislim da je to jedan moment da se ostavi za nekoga tko dolazi poslje, unuci prijatelji i tako, kaže Višnjić.
Autoru je ovo prva knjiga, ali ne i prvi susret s pisanjem.
–Inžinjer sam strojarstva, proputovao sam pola svijeta, ali ovo je prva knjiga. Dok sam radio u karlovačkoj Jugoturbini, uređivao sam tvornički list pa mi je to kao neki hobi, rekao je Višnjić.
Knjiga je pisana u 3 cjeline. Prva je djetinjstvo autora, druga srednjoškolski dani u kojem su se svi pronašli, a treći ponovno autobiografski o njegovoj obitelji. Strojarski tehničari generacije 64/68 rado su sudjelovali u promociji knjige, a nakon promocije se i podružili.
