U Nikola Tesla Experience Centru održano je predavanje koje objedinjuje putopis i astrologiju – “Od Himalaje do zvjezdanog neba”. Predavač Jadranko Jagodić ima jedan zanimljiv hobi, bavi se astrofotografijom te je uz to i strastveni planinar, član Planinarskog društva Dubovac i HGSS-a u Karlovcu. Punoj dvorani opisao je svoja iskustva iz Nepala koji je posjetio prošle jeseni prilikom uspona na najviši vrh svijeta – Everest.
-Proljeće i jesen idealni su periodi godine za ekspediciju na Everest zbog sezone monsuna, pa je bilo uz nas puno drugih planinara na stazi. Za ovu ekspediciju je potrebna dobra kondicija i prethodne prilagodbe jer na ovakve visine ljudi nisu navikli, rijetki su oni koje visina od 5000 metara ne pogađa. U sklopu priprema je poželjno otići u Austriju ili Italiju, tamo su nešto viši vrhovi i pratiti kako tijelo reagira. Nažalost ne postoji garancija da će sve proći bez problema, ukratko nam je objasnio Jadranko kako su tekle pripreme.
Jadranko doživljaja ima zaista puno, od onih pozitivnih kada je slučajno naletio na Budistički festival dok je sjeo na pauzu za ručak, ali i onih manje ugodnih iskustava kada zbog želučanih problema nije mogao prijeći pass od 5300 metara.
Osim toga Jadranko je okupljenima predstavio i svoj hobi koji, kako sam ističe, je dosta skup i rijedak.
-Ljubav prema astronomiji seže još u djetinjstvo, no za astrofotografiju kojom se bavim sam se zainteresirao pred pet godina kada je pao komet Neowise koji se vidio golim okom na nebu. Iako zvuči jednostavno, to zaista nije tako. Potrebno je znanje te naravno iskustvo i praksa. Dio posla je skupljanje podataka što ja uglavnom radim na Martinšćaku, a drugi dio je obrada fotografije koja je puno bitnija od samog skupljanja podataka. Za odličan rezultat potrebno je biti daleko od svjetla i napućenosti, nažalost nebo je sve zagađenije. Najbolje fotografije gdje se sve vidi je Lika i Gorski Kotar jer ima puno nenaseljenih dijelova bez ikakve rasvjete.
