Premda nije službeno priznat od strane Hrvatskog planinarskog saveza, 07. ožujka mnogi planinari obilježavaju Međunarodni dan planinara. Ovim danom želi se ukazati na potrebu zaštite osjetljivih planinskih ekosustava, ali i unaprjeđenja života ljudi u planinskim zajednicama i proslavu svih onih odvažnih ljudi koji osvajaju planinske vrhove.
–Dan planinara službeno Hrvatski planinarski savez ne priznaje, ali ga obilježava veliki broj planinara. Ne slažem se niti s planinarskim savezom niti s pojedincima, više se slažem s time da je za čovjeka koji živi planinarenje svaki dan Dan planinara i planina, izjavio je planinar i istraživač Mladen Kuka.
Mnoge ljepote, ali i opasnosti vežu se uz planinarenje. Zbog toga je potrebno prilikom kretanja planinama i brdima veliku pozornost stavljati na sigurnost koja se može dobro usvojiti na planinarskim školama.
–Dobre su te stvari što se manje-više u svakom planinarskom društvu organiziraju škole, bilo to alpinističke, planinarske, speleološke, vodičke, zaštite prirode ili bilo čega drugoga. Ljude se tako educira i upućuje u smisao tih opasnosti koje stalno vrebaju. Po osnovnoj podjeli imamo subjektivne i objektivne opasnosti, a kod objektivnih ne možemo, primjerice, utjecati hoće li biti neka lavina. Pritom trebamo ocjenjivati da subjektivno participiramo u tom riziku na način da možemo odabirati dio dana za penjanje i spuštanje; naravno da u podne nećemo ići na neki lavinozni teren kada je najveća mogućnost da će se nešto urušavati ili dogoditi lavine koje su vrlo opasne.
Kuka je dodao kako ponekad nije moguće utjecati hoće li planinara pogoditi zalutali kamen, ali da se prilikom uspona i silaska treba taktički postaviti i procjenjivati gdje gaziti, kao i vlastite psihofizičke mogućnosti.
-Prije nego što ljudi počnu ozbiljnije hodati po planinama, odnosno samostalno se uključe u rad planinarske organizacije, stvarno bi trebali proći neku edukaciju. Najveći broj nesreća imate ne kod iskusnih planinara koji penju neke ozbiljne i teške stvari, već u situacijama kada se, primjerice, čovjek kupa u Makarskoj i ode na Biokovo u nekim šlapama ili natikačama. Normalno da se tu može nešto dogoditi, koliko puta se možete kupati na moru i gledati gore da još uvijek ima snijega na Biokovu ili okolnim planinama koje jesu.
Za planinarenje su potrebne i dobre gležnjače na stopalima, a dobro je poznavati nordijsko hodanje i korištenje štapova. Njihovim pravilnim korištenjem čovjek pokreće većinu mišića i olakšava si kretanje, rekao je Kuka. Istaknuo je kako u planinarenju čovjek može naći sebe.
-Ima ljudi koji će, ne znam, doći na Japetić na gemišt, ali bit će nekakva korist od toga da će se čovjek malo prošetati i biti na friškom zraku. Ima ljudi koje interesira podzemlje, odnosno speleologija, ima onih koje privlači penjanje po stijenama, a ima i ljudi koji bi se htjeli baviti i sportskom orijentacijom. Tu su i tečajevi prve pomoći i samo spašavanje, to je sve čovjeku korisno.
Naoko jednostavne stvari tijekom boravka u prirodi mogu život značiti, zaključio je Kuka. Svi zainteresirani mogu i sami postati dio velike planinarske zajednice i time osobno steći iskustva koja zauvijek ostaju.
