Devetu srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu 12. ožujka predvodio je vlč. Lovro Zaplatić, župnik Svetog Ivana Krstitelja iz Rečiće čiji su župljani predvodili brojne Josipove hodočasnike koji su došli iz Dubrovnika, Zagreba i Zagorja. Uz vlč. Lovru koncebrirali su preč. Vjekoslav Meštrić župnik Uznesenja BDM Marije iz Stenjevca, preč. Darko Pužin, župnik svete Klare u Zagrebu, vlč. Marijan Prepeljanić, župnik sveta Ivana Krstitelja Novo Čiće i sv. Antuna Padovanskog Bukevje, vlč. Dragutin Gereci župnik Pohoda BD Marije na Vinagori i Kraljice Mira u Marincima, te fra Veselko Grubišić duhovnik franjevačkog svjetovnog reda Dubrovnika, vlč. Đuro Zrakić umirovljeni svećenik, te mons. Antun Sente ml., rektor Josipova Svetišta. Đakonsku su službu vršili đakoni Stanko Mikulić i Ivan Iviče. Već tradicionalno posebnu ljepotu liturgijskom slavlju dali su članovi župnog zbora i orkestra iz Rečice pjevanjem i sviranjem starih crkvenih pučkih i liturgijskih popijevki pod ravnanjem Tomislava Vrane.

Pozdravljajući preko 1500 Josipovih hodočasnika na početku misnog slavlja mons Sente je kazao kao je lijepo vidjeti ovo ispunjeno Josipovo svetište, dan nakon što smo obilježili godišnjicu preminuća sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, koji je nakon pedeset godina ispunio Stepinčevu želju proglasivši u ime biskupa hrvatskog govornog područja ovu karlovačku crkvu Nacionalnim svetištem svetog Josipa zaštitnika Hrvatske.

-Ovdje je nekada bila močvara, a evo sada je crkva. Mnogi su dok se gradila govorili čemu tako velika, ali evo danas je premala i često je premala i Bog hvala da je tako. Drago mi je da ste došli iz različitih krajeva, vi ovdje prisutni i svi vi koji nas platite i zajedno s nama u ovom misnom slavlju sudjelujete putem Laudato televizije. Uistinu nas je veliki broj koji želimo moliti svetog Josipa zaštitnika Crkve i naše domovine Hrvatske da nas zagovara, da nam pokazuje put i da nas uči iznad svega ljubiti Boga i vršiti njegovu volju baš kao to prikazuje dogotovljeni najveći mozaik u Hrvatskoj Josipa Botterija Dinija i jučer postavljeni brončani kip Josipa, Marije i Isusa akademskog kipara Vida Vučaka, kazao je na početku misnog slavlja mons. Sente.

-Potrebno je određeno vrijeme. Ovaj Isusov govor iz današnjeg evanđelja lakše ćemo razumjeti ako pogledamo cjelinu Lukinog evanđelja. Isus hoda zemljom, trudi se, propovijeda, naučava, susreće ljude, tješi ih, liječi. Jednom riječju daje se sav za čovjeka i čovjeku. Međutim, gledajući sve to – rezultat je zanemariv. Na sličan način možemo primijetiti da mnogi roditelji daju sve za svoju djecu, odriču se mnogo čega, trude se i riječju i primjerom dovesti ih na pravi put. Rezultat je često suprotan ili zanemariv. Često smo nestrpljivi i voljeli bismo vidjeti odmah rezultate svoga nastojanja. Ponekad je potrebno vrijeme da neke stvari sazriju. Vrijeme je pokazalo da Isus nije uzalud propovijedao, trudio se. Danas je njegova riječ djelotvorna i proširena po čitavom svijetu. Majka Monika je više od 30 godina molila za obraćenje svoga sina Augustina koji je lutao daleko od Boga. Duga i strpljiva molitva, ispunjena nadom urodila je plodom – obraćenjem njezina sina, i ne samo to: postao je svećenik, biskup, jedan od najvećih umova Crkve i svetac. Što bi bilo da je odustala kada je vidjela da je na početku molitva bez rezultata, poručio je kroz propovijed vlč. Zaplatić i zaključio svoju homiliju mudrom misli koju je ovih dana negdje pročitao: „Nema sveca bez povijesti, niti grešnika bez budućnosti.

Pri kraju misnog slavlja mons. Sente pokazao je na majku Anu i njenu dvogodišnju djevojčicu Anju koja se radosno igrala pred kipom svetog Josipa. Anju su iščekivali 10 godina. Opterećenih brojnim zdravstvenim teškoćama, usrdnom i ustrajnom molitvom svetom Josipu nakon deset godina Ana i njen suprug postali su zahvalni roditelje male Anje.