Povodom blagdana župe Presvetog Srca Isusova održana je svečana misa koju je predvodio gospićko-senjski biskup, monsinjor Marko Medo. Blagdanu su prethodile mise trodnevnice, a današnju svečanu misu animirala je policijska klapa „Sveti Mihovil“. Biskup je tijekom propovijedi istaknuo kako se pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu pojavila već u srednjem vijeku.
–Štovanje Presvetog Srca Isusova duboko se ukorijenilo u život vjernika. Vjernici tada nisu samo molili, nego su i nastojali biti takvi, moleći: “Isuse, blaga i ponizna srca, učini srce naše po srcu svome”. Nadalje, devetnaesto stoljeće naziva se stoljećem pobožnosti srcu Isusovu. Ta pobožnost bila je osobito raširena u hrvatskom narodu. Obnova Crkve i sama Crkva trebaju biti po uzoru na srce Isusovo, probodeno, ali otvoreno svima, rekao je biskup Medo.
U hrvatskom narodu su u prošlosti sve do danas nicale redovničke i molitvene zajednice koje na osobit način štuju Presveto Srce Isusovo i time širile duhovnost, rekao je Medo. Dodao je kako se među Hrvatima osobito ističe marijanska duhovnost, čemu svjedoče brojna svetišta diljem domovine i izvan nje.
–U prošlom stoljeću pobožnost srcu Isusovu kao da pada u neki drugi plan. Svijet je zapravo zaboravio na srce i živi bez srca pa nije ni čudo da su se dogodili svjetski ratovi i milijuni ubijenih i masakriranih. Zadnja enciklika pape Franje, Dilexit nos, enciklika o ljudskoj i božanskoj ljubavi srca Isusa Krista, govori o važnosti srca i opasnosti društva antisrca u kojem sve više dominira narcisoidnost i samodostatnost. U konačnici dolazi do gubitka želje jer drugi iščezava iz obzora i osoba se zatvara u vlastito ja.
Zbog sebičnosti i gubljenja sposobnosti uspostave zdravih odnosa ljudi postaju nesposobni prihvatiti Boga, rekao je Medo. Naglasio je kako je hrvatski narod naučio nositi jaram istodobno učeći od Isusa, ali da ljudi teško mijenjaju svoje ponašanje i da se promjena mora dogoditi u srcu.
-Srcem se bolje vidi, kaže Mali princ, a Pascal dodaje kako srce poznaje razloge koje razum ne razumije. Potrebno je stvari gledati srcem, tada se bolje vide i prihvaćaju. Nedostatak pogleda srcem ispunjava život ravnodušnošću. Viktor Frankl u djelu “Život još uvijek ima smisla” opisuje život u koncentracijskom logoru i apatiju zatvorenika kao nužan obrambeni mehanizam za preživljavanje. Nažalost, apatija je postala životni stil današnjeg čovjeka.
Medo je napomenuo kako su posljedice ravnodušnosti vidljive u osamljenosti, patnji i boli većeg dijela čovječanstva. Također je rekao kako su ljudi izgubili suosjećanje zbog uvjerenja da tuđe sudbine neće postati njihove, odnosno ostali su bez srca.
–Tko može promijeniti srce čovjeka ako ne Bog? Samo On poznaje čovjeka na tome području. Čin posvete hrvatskog naroda i naše domovine Presvetom Srcu Isusovu zove nas da se duboko zagledamo u Isusa i promatrajući ga kroz različite biblijske slike kao što su vječna riječ Očeva, dobri pastir i učitelj, Jaganjac Božji, Put, Istina i Život i druge, pronađemo u njegovom srcu ogledalo za sebe, naše obitelji, zajednice i cijeli naš narod te postanemo svakim danom i svakim zazivom “Isuse, blaga i ponizna srca” sve sličniji Njemu jer je On svojim utjelovljenjem poželio biti sličan nama.
Unutarnja promjena ili promjena u srcu nužna je za promjenu svijeta na bolje, zaključio je Medo. Poručio je kako ljudi u današnjem vremenu trebaju učiniti svoje srce slično Isusovom. Nakon završetka mise održana je i svečana procesija s kipom Presvetog Srca Isusova, a još jedna misa održava se u 19:00 sati kada će biti posvećen hrvatski narod i domovina.
