Bez kuće, struje i vode ljudi ne mogu zamisliti život, a nekima je, nažalost, realnost. Obitelji Amić iz Donjeg Mekušja kraj Karlovca život se promijenio preko noći nakon što su izbačeni iz kuće. Trenutno su se smjestili u odbačenom kiosku kako bi imali nekakav „krov“ nad glavom, a uputili su poziv u pomoć jer im je želja pronaći barem privremen smještaj prije jeseni.
–Situacija je užasna. Teško je, užasno je vruće, nemaš struje, nemaš vode, katastrofa. Još je nekako dobro predvečer, ali kasno navečer je hladno, a po danu vruće i sparno unutra, rekao je otac obitelji Marijan Amić.
Prosječan dan na otvorenom i noć u kiosku opisala je i majka obitelji. Najviše joj je žao djece, a kćer Lucija najesen bi trebala ponovno krenuti u Područnu školu Donje Mekušje gdje je odlična učenica.
-Jako je loše jer stalno razmišljam kakvo je vrijeme. Ako je sunčano, još je donekle dobro, a ako je hladno, djeci je najviše hladno. Najgora stvar je što se bliži njezino doba škole. Ona nema uvjete za svoje školovanje, nema nikakve uvjete. Gradska uprava, socijalna skrb, nitko nam neće pomoći, svi su nas odbacili. Kao crnu ovcu među bijelima, zato što smo jedna romska obitelj u koju nitko ne gleda, rekla je Dragana Žanija.
Kada padne kiša, svi se moraju zavući u maleni zatvoreni kiosk u kojem je potom vrlo sparno, objasnila je Dragana. Premda se nalaze u vrlo teškoj situaciji, obitelji Amić susjedi su od velike pomoći.
–Ljudi dolaze i pitaju treba li nam donijeti jesti, treba li nam bilo što. Netko donese i robe da se pokrijemo po noći, a najviše donesu hrane radi klinaca i radi nas. Kažu nam da im se javimo kada god nam nešto treba i da nas ne bude sramota, rekao je Marijan.
Susjedi svjedoče iz prve ruke da je ova romska obitelj poštena, vrijedna, dobra i pristojna te da se bore svim silama da prežive kako znaju i umiju.
–Svi nam dođu i pruže ruku, ima ljudi koji dođu iz sela, pitaju nas i nešto donesu. Neki dan nas zovu i na telefon kako bi nas pitali isto, kako nam Grad neće pomoći. Zašto, pa i mi smo ljudi, imamo i mi neka prava. Ne znači to što smo romska obitelj da moramo biti izuzetak. Mi smo isti kao ostali ljudi, pa makar bili i Romi, rekla je Dragana.
Marijan i Dragana izjavili su kako im se dosada nitko nije javio iz mjesnog odbora, Grada Karlovca ili bilo koga od lokalnih vlasti. Nadležni Mjesni odbor, gradska uprava i djelatnici na području socijalne skrbi tvrde da ne mogu pomoći jer, kako navode, gradski stanovi su zauzeti. Dotle i dalje prolaze dani u kojima se Amići prže na suncu ili sklanjaju ono malo stvari što imaju od kiše.
–Ja sam u radnom odnosu, a iz socijalne skrbi su mi rekli da bi se uključili da nisam. Zbog toga što imam primanja se ne uključuju, rekli su da bi više željeli da sam na socijali nego da sam zaposlen jer bi mi onda pomogli. Koga god smo pitali, odbio nas je zato što smo mi, kako bih vam rekao, na razini romske nacije. Ne znam kako bih to objasnio.
Obitelj je na kraju zamolila sve ljude dobre volje i dobrog srca da im najviše pomognu zbog djece, sina predškolarca koji još ne može biti potpuno svjestan čitave situacije i kćeri koja nema uvjeta da normalno krene u novu školsku godinu. Djeca su željna svojih prijatelja, a obitelj normalnog životnog prostora. Obitelji se može pomoći uplatom na njihov broj žiro računa HR4424020063104561739. Model plaćanja je HR00 ili HR99 s opisom “donacija za obitelj Amić”.
