Nedavno je Centar za pružanje usluga u zajednici Ozalj, koji se nalazi u Jaškovom proslavio veliki 80.-ti rođendan. Ustanova je to koja već tako osam desetljeća pruža skrb, ljubav i toplinu djeci s teškoćama u razvoju i odraslim osobama s intelektualnim teškoćama. Upravo je o ovoj temi za Trend medije je svoja iskustva podijelila ravnateljica Centra za pružanje usluga u zajednici Ozalj Dijana Borović – Galović.
80 godina djelovanja nije mala stvar. Puno je to lijepih i pozitivnih priča. Možete li nam za početak reći koja je glavna svrha, misija Centra?
-Kada sam krenula raditi 1983. godine, počela sam raditi u Centru za rehabilitaciju Ozalj, u radnoj jedinici Zorkovac. Tamo su bila djeca u dobi od devet godina. Kada prođete taj period od devet godina, kada vidite to dijete kojemu je tada, na početku trebala podrška 24 sata na dan i onda nakon svih ovih godina ponovno ugledate to isto dijete, sada odrasla čovjeka, koji može samostalno živjeti u stanu. Onda znate da ste uspjeli. Nekako osjećate u sebi mir jer znate da ste jednu generaciju odgojili. Moramo se prilagoditi što naši korisnici mogu.
Vaš posao mora obavljati osoba, koja ima veliku razinu empatije jer tko nema puno empatije teško bi se snašao u tom poslu.
-Tako je. Kada sam upisivala fakultet, inače po struci sam logoped, i kada sam bila intervju, kolegice su mi savjetovala da ne kažem da mi je žao, odnosno da mi je žao osoba sa invaliditetom. Ustvari, to nikad nisam ni osjećala. Naš posao pretpostavlja da imamo empatiju za svakoga, ali on najvažnije, kroz ovaj posao nastojimo izvući ono najbolje iz svakoga.
Koliko brojite djelatnika Centra i kojih su oni pretežito struka?
-Imamo 130 zaposlenika u dvije županije. U Karlovačkoj i Ličko senjskoj županiji. U Ličko senjskoj imamo četiri zaposlenika, a to su psihologinja, socijalna radnica, edukacijski rehabilitator i fizioterapeut. U Karlovačkoj županiji u 21 stanu radi nam 70 osoba. Nastojimo konstantno educirati naše kolege, imamo stručni kadar poput logopeda i rehabilitatora. Zaista se trudimo redovito po stručnosti unparijeđivati naš kadar. Primarno zbog aktivnosti koje provodimo. Recimo, u našem centru u Jaškovu, smo iskoristili ruralni kraj u kojem se nalazimo i pokrenuli poljoprivredu. Europskim projektom smo uredili tako prostorije gdje se provode radionice za izradu sokova, sušenje voća i povrća. Imamo četiri plastenika. Time želimo za naše korisnike, koji se ne mogu zaposliti na otvorenom tržištu rada, stvoriti radno okruženje.
U svom Centru skrbite o djeci i odraslima. Koliko je tu djece, koliko odraslih.
-Od 90 osoba u organiziranom stanovanju, imamo troje djece, a uskoro će nam se priključiti još jedno. Ostalo su odrasle osobe sa invladitetom. Za ovo troje djece, smo od 5. mjeseca otvorili stan u Karlovcu. To je nešto što smo smatrali potrebnim. Puno je djece, kojima je potreban smještaj. Velik dio njih je smješten po domovima, a mi smo rekli kako to ne želimo. Time pružamo djeci život u lokalnoj zajednici i život sličan obitelji.
Kako taj stan funkcionira. Sa njima je asistent kroz cijeli dan i cijelu noć?
-Tako je. Asistent je 24 sata na dan i još imamo odgajatelja, koji je s njima i dolazi na smjene. Ovim putem zahvaljujem našim vrtićima i osnovnim školama, koji su omogućili da se ta naša djeca uključe i u vrtić i u centar za odgoj i obrazovanje na Baniji. Time su ta djeca spojena s ostalom djecom, a to nam je i važno, da oni ne provode samo život u stanu, nego da otiđu na razne izlete i druženja.
Nedostaje li stručnog kadra?
-Uvijek nedostaje. Trenutno imamo dvije kolegice pripravnice, koje su nam puno pomogle u ovom stanu s djecom. Bile su konstatno uključene. Nadam se da će i ostati jer nam zaista trebaju. Za razliku od ostalih ustanova, zaista imamo stručnog kadra i s njim smo zadovoljni.
Puno je tu rada s odraslima i djecom. Vidite li na djeci primarno neki pomak u ponašanju?
-Djecu su za sada još kratko s nama. Ne možemo zato vidjeti, imati neki veliki pomak. Naše kolegice rade i uslugu, koja se zove podrška pri uključivanju u redovite odgojno-obrazovne ustanove. Inače, kolege iz drugih ustanova, iz drugih krajeva Hrvatske nam govore kako je Karlovačka županija najnaprednije po uključivanju osoba i djece s invaliditetom u redovne sustave.
U cijelom tom radu s osoba sa teškoćama ste bitni Vi u Centru i same obitelji.
-Naravno. Postoji usluga psihosocijalne podrške obitelji, koju pružamo u našoj ustanovi. Htjeli smo razviti što više usluga, koje će pomoći osobama. Tu smo za sve moguće usluge koje postoje pri zakonu o socijalnoj skrbi i nastojimo ih makskimalno razviti.
Je li teže pristupati djeci ili odraslima?
-Težak je rad s djecom jer krećete od nule. Pogotovo ako su velike teškoće prisutne, morate stvarno upotrijebiti svo svoje znanje koje morate iskoristiti. S druge strane je izazovno i ako dobijete korisnika, koji je do sada živio sa svojom obitelji. Imali smo tako korisnika, koji je živio sa majkom, ona je nažalost preminula i sada teško je takvu osobu maknuti iz njegove sredine i zato je velik uspjeh što smo recimo s jednom obitelji imali situaciju da smo njihovu kuću nakon smrti roditelja prenamijenili u organizirano stanovanje.
