Na stranicama karlovačke Gimnazije piše: ako je grad tijelo, Gimnazija je njegova duša. Ova škola kakvom je svi znaju danas, ima bogatu i turbulentnu povijest. Osnovana je davne 1766. godine, a osnovali su je redovnici Pijaristi na poziv vojne vlasti. Oni su u Karlovcu proveli manje od 20 godina. Nakon njih je predana u ruke Franjevaca koji su je vodili gotovo čitavo stoljeće.
–Međutim došlo je do jednog problema, ljudi ih nisu toliko prihvatili kao Franjevce koji su već bili prisutni u Karlovcu od 1658. godine. Franjevci su bili više vezani uz narod i uz siromašniji dio stanovništva. A Pijaristi su se bavili školstvom, no došlo je do problema negdje 1773. kada su oni tražili rješenje svog smještaja. Da dobe zgrade za svoj samostan i da dobe prostor za Gimnaziju. Očekivali su da će to svojim posjetom 1773. riješiti Josip II kada je bio u posjetu u Karlovcu, međutim nije im to riješio, objasnio je Antonio Bosio, viši arhivist u državnom arhiva.
Nakon toga su se uvrijedili i demonstrativno otišli. Tada su Franjevci preuzeli Gimnaziju kada su je njima predale vojne vlasti. Pijaristi su je do tad vodili na Njemačkom jeziku i sastojala se od pet razreda, tri gramatikalna i dva humanitarna. Gimnazija je neko vrijeme imala četiri razreda, zatim šest pa osam. No u to su se vrijeme povezale Kraljevska gimnazija i Kraljevske više realke u Kraljevsku veliku realnu gimnaziju, povod tome stapanju je bio dvostruk.
–Dakle prvo ukinuta je Vojna Krajina, a Kraljevska viša realka je bila kraiška škola. Drugo, Gradu je bilo preskupo plaćati oba zavoda, bilo je sve više učenika. Lakše je bilo povezati te dvije ustanove u jednu. To se događalo postupno od 1878. do 1884., dakle razred po razred se spajao. To je vrijeme kad gimnazija napušta drugi kat franjevačkog samostana gdje je bila do tad smještena i prelazi u zgradu dotadašnje realke. Od tada je ona smještena na Rakovcu, rekao je Bosio.
Gimnazija se u početku plaćala i nisu je mogli svi pohađati, Franjevci čiji su redovi tada bili brojniji su morali od nečega živjeti. Većinom su se uzdržavali od misnih zaklade, koje su dobivali od misa za pokojnike.
–Isto tako tu su bile takse od sprovoda, krštenja i tako dalje. A Franjevaca je bilo puno, znalo ih je biti do 24 u samostanu. Danas znamo da ih je svega dvojica, trojica i trebalo je to uzdržavati. Prosvjetni rad je zapravo bio važan izvor prihoda Franjevaca i Franjevačkpg samostana, tako da se škola plaćala. To su si mogli priuštiti bogati građani, bogati trgovci, vojne osobe dakle za svoju djecu. Ali tu je bilo i djece iz drugih dijelova monarhije, ne samo Hrvatske. Kako je to bila jedna država postojala je fluktuacija stanovništva, prisjetio se viši arhivist.
Kroz slavnu Gimnaziju su prošli i slavni učenici, jedan od njih je bio Imbro Tkalac, takozvani “wunderkind” koji je svoje srednjoškolsko obrazovanje ipak završio u Zagrebu. Kasnije je u svojim djelima negativno pisao o svom vremenu provedenom u Gimnaziji Karlovac, iako je u svoje vrijeme kada ju je pohađao 40-ih godina 19. stoljeća bio nagrađivani učenik.
–Učenici gimnazije nisu smjeli recimo pohađati javne kavana gradske i nisu smjeli sudjelovati i pohađati kazališta koja su tada bila putujuća kazališta. Onda je vrlo brzo osnovano kazalište u Karlovcu. Imbro Tkalac je jako volio ići u kavane i čitati novine, bio je pravi intelektualac, zanimali su ga događaji u Hrvatskoj i cijeloj monarhiji. Isto tako je volio kazališne predstave. Premda je bio vrhunski đak, nije mu se ništa prigovoriti, u završnom razredu Franjevci su ga odlučili, bili su prisiljeni kako su napisali, izbaciti ga iz karlovačke Gimnazije, prepričao je Bosio.
Iako je prvobitno bio naglasak na biblijskim jezicima, vjeronauk je bio jedan od važnijih predmeta, do danas se zadržao još latinski jezik. Dok se strogi odgoj na sreću učenika, nije toliko zadržao. No važnost i vrijednost Franjevaca i svega što su ostavili u Karlovcu, u pogledu obrazovanja ali i šire, se svakako ne smije umanjivati.
