Ljubav prema glazbi kod mladog Ozaljčana razvila se rano, a operna scena postala mu je drugo kazalište života iako nije oduvijek znao da se ovime želi baviti. Život ga je, kako kaže, kao rijeka odveo u svijet glazbe.
–Od početka to nije bilo nešto u što sam bio siguran da ću se kasnije baviti. Puno je tu bilo dječačkih fascinacija – autobusima, vožnjom autobusa… U nekom trenutku to je bila želja da postanem astronaut, pa nešto drugo. Na kraju, pred fakultet, dvoumio sam se između strojarstva i brodogradnje. No, kad sam položio prijemni ispit na Muzičkoj akademiji – zahvaljujući inzistiranju profesora Petkovića, mog prvog profesora pjevanja iz Glazbene škole u Karlovcu – upisao sam pjevanje, rekao nam je Leon Košavić.
Danas nakon gotovo 13 godina pjevanja Leon iza sebe ima mnoge nastupe, operne uloge i pozornice na kojima je nastupio, a iza svake uloge koju utjelovljuje stoje mjeseci priprema – od vokalnih vježbi do dubinskog razumijevanja lika koje zna biti i najteži dio pripreme.
–Proces započinje time da najprije treba razumjeti u kojem je kontekstu ta uloga napisana i tko je zapravo osoba koju trebam utjeloviti. Ako postoji neka povijesna konotacija, dobro je dodatno istražiti povijesno okruženje u kojem je ta osoba djelovala. Zatim slijedi analiza odnosa – s kojim likovima je ta osoba u interakciji i kakvi su ti odnosi. Na kraju krajeva, sve se to svodi na jednostavnu birokraciju – gotovo kao uredski posao: čitanje i učenje nota, kaže Košavić.
Iako nastupa na svjetskim pozornicama, Leon ne zaboravlja svoje korijene. Rado se vraća u rodni Ozalj i Karlovac te podupire mlade pjevače. Publika ga pamti po ulogama u operama Don Giovanni, Figarov pir, Carmen i mnogim drugima, a svaka scena nova je emocija koju pokušava prenijeti najbolje moguće.
