Dana 22. svibnja 2025. na mrežnom portalu jednoga tjednika objavljen je članak Halo, jel to Franjo? Poseban telefon kojim su Tuđman i Milošević krojili Balkanu u kojem se navodi da je Franjo Tuđman tijekom poznatog susreta s Paddyjem Ashdownom, britanskim političarom i tadašnjim liderom liberalnih demokrata, na pedesetu obljetnicu savezničke pobjede u Drugom svjetskom ratu, na salveti skicirao planove o podjeli Bosne i Hercegovine. Prema navodima iz članka, Ashdown je taj događaj kasnije opisao pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu, tvrdeći da je riječ o crtežu nastalom 6. svibnja 1995. na večeri u londonskom Guildhallu. Tjednik je naveo kako je Tuđman pritom „sanjao granice Banovine Hrvatske“ i da su one bile rezultat dogovora s Miloševićem iz ranijih godina.
Tvrdnja da je Tuđman na salveti 6. svibnja 1995. skicirao plan podjele Bosne i Hercegovine i granice Banovine Hrvatske u više je navrata problematizirana. Naime, okolnosti događaja poznate su iz različitih izvora. Tuđman je doista 6. svibnja 1995. sudjelovao na proslavi 50. obljetnice pobjede nad fašizmom u Europi, a večeru su u Guildhallu priredili britanski premijer John Major i gradonačelnik Londona Christopher Walford. Za stolom mu je sjedio Paddy Ashdown, a tijekom razgovora nastao je crtež na poleđini jelovnika. Nekoliko mjeseci kasnije, 7. kolovoza 1995., londonski The Times objavio je priču i reprodukciju crteža, predstavljajući ga kao Tuđmanovu viziju buduće podjele Bosne i Hercegovine. Prema pisanju tog lista, britanski dužnosnici smatrali su ga dokazom tajnog dogovora Tuđmana i Miloševića o podjeli BiH. Ashdown je u intervjuima potvrdio navode The Timesa, a iste je informacije prenio i zagrebački Globus.
Međutim, kasnije okolnosti bacile su sumnju na vjerodostojnost Ashdownove verzije. On je pred MKSJ-om 1998. posvjedočio da je sam inicirao objavu crteža u The Timesu, iako je ranije tvrdio kako ne zna tko ga je dostavio novinarima. U svjedočenju je također priznao da je sam nacrtao veći dio karte, a da je Tuđman tek povukao određene linije. U istoj je prilici priznao i da crtež nije bio precizan, da je nastao usput tijekom večere, uz vino i razgovor, te da se ne može smatrati ozbiljnim dokumentom. Time se njegova ranija tvrdnja da karta dokazuje dogovor o podjeli Bosne pokazuje nedosljednom i kontradiktornom.
Pored tih proturječja, Ashdownova teza nije usklađena ni s kronologijom tadašnjih događaja. U vrijeme kada je crtež dospio u javnost, Hrvatska i Bosna i Hercegovina imale su potpisane sporazume o zajedničkoj obrani i provodile su združene vojne operacije protiv srpskih snaga, uključujući i operaciju Oluja. Suradnja hrvatske vojske i Armije BiH teško je pomirljiva s tvrdnjom da je Hrvatska u tom trenutku dogovarala podjelu BiH sa Srbijom. Osim toga, sam sadržaj navodne Tuđmanove karte nelogičan je – ona predviđa da bi Hrvatska dobila Sarajevo i Banju Luku, a Srbiji ostavila istočnu Slavoniju, što ne odgovara niti jednom poznatom hrvatskom političkom ili vojnom planu iz tog razdoblja.
Sam Tuđman je više puta negirao da je nacrtao plan podjele BiH. Tvrdio je da je riječ o pogrešnoj interpretaciji njegovog podsjećanja na kartu podjele Europe na istočnu i zapadnu sferu utjecaja, objavljenu ranije u NATO-ovim atlasima i literaturi poput Huntingtonova Sukoba civilizacija. Pritom je dosljedno ponavljao kako nije izlagao ideju podjele Bosne između Hrvatske i Srbije, već spominjao opće geopolitičke podjele koje su bile predmet međunarodnih rasprava.
Usporede li se izjave obojice aktera, očito je da Ashdownov iskaz sadrži niz kontradikcija, nedosljednosti i selektivnog sjećanja, dok je Tuđmanova verzija, bez obzira na mogući politički interes, stabilnija i konzistentnija s poznatim događajima i dokumentima iz tog vremena. U trideset godina nakon tog susreta nije se pojavio nijedan vjerodostojan izvor koji bi potvrdio Ashdownovu priču ili tezu objavljenu u Expressu.
Zbog toga se tvrdnja da je predsjednik Tuđman 6. svibnja 1995. na salveti nacrtao podjelu Bosne i Hercegovine i sanjao granice Banovine Hrvatske može smatrati povijesno neutemeljenom i nepodržanom vjerodostojnim dokazima. Umjesto potvrđene činjenice, riječ je o političkom mitu koji je opstao u javnom prostoru. Stoga se zaključuje da tvrdnja nije točna, piše za portal Atena, dr. sc. Roman Domović.
Izvore i fotografije mogu se pronaći na stranicama Atene.
Projekt ATENA (Analiza Točnosti mEdijskih NApisa) pokrenut je na prijedlog udruge Institut za istraživanje hibridnih sukoba koja se dugi niz godina, kao udruga ali i njeni članovi a pojedinačnoj razini, bore protiv neistina koje se plasiraju u hrvatski medijski prostor. Institut sukladno utvrđenim ciljevima djeluje na području demokratske političke kulture i međunarodne suradnje. Institut, u skladu s motom Zagrebačkog sigurnosnog foruma – Jačanje Demokracije, zaštita Sloboda i Društva, te s ciljem suzbijanja protudemokratskih i destruktivnih djelovanja, aktivno radi na procesima prepoznavanja protuobavijesti koje utječu na hrvatski medijski prostor. To se planira i provodi tako što se pristupa i promiče znanstvena, stručna, objektivna i neovisna analiza.
