Dana 18. kolovoza 2025. pojedini su mediji u Hrvatskoj prenijeli objavu Vlatke Pokos koje je objavila na svom Instagram profilu gdje tvrdi sljedeće:
-Crkva u Hrvata je u NDH bila u sprezi sa zlocinackim, ustaskim rezimom i cini se nastavlja tu lijepu tradiciju. Vec sutra bi nas ovi „krscani“ i „domoljubi“ ubijali, da mogu.
Iz ATENE kažu kako je potrebno provjeriti njezine tvrdnje koje upućuju na navodnu zločinačku narav Katoličke crkve, kako u vrijeme Drugog svjetskog rata, tako i danas. Naglašavaju pritom da se neće ulaziti u procjene o tome „tko bi koga ubijao“, jer je riječ o slobodno iznesenom mišljenju.
Prvo što je potrebno utvrditi je: na koju je vjersku zajednicu, a koja djeluje u Hrvatskoj, uistinu mislila Vlatka Pokos? Naime, u Hrvatskoj djeluje veći broj vjerskih zajednica. S obzirom na sadržaj njenih drugih objava pretpostavljamo da je mislila na Katoličku crkvu u Hrvatskoj.
Postoji znatan broj relevantnih povijesnih izvora nastalih, manjim dijelom tijekom postojanja SFRJ, a većim dijelom nakon ukidanja zabrana pisanja o stvarnim odnosima između Katoličke crkve s jedne strane te zločinačkih režima koji su djelovali na području tadašnje NDH: ustaškom, nacističkom, fašističkom. Autor ove analize autor je jedne od tih knjiga koja je nastala analizom osobnih dosjea koje su o kardinalu blaženom Alojziju Viktoru Stepincu vodile tajne službe tri zločinačka režima; nacističkog djelovanjem RSHA (GESTAPO), ustaškog djelovanjem UNS-a te komunističkog djelovanjem OZNE/UDB-a.
Na temelju tog istraživanja, zajedno s kolegom iz Poljske, isti je autor objavio i znanstveni članak koji dokazuje kako su tajne službe komunističkih država Jugoslavije i Poljske konstruirale optužnice protiv Katoličke crkve tijekom Hladnog rata. U tom je radu dokazano da je knjiga autora Carla Falconi „Šutnja pape Pia XII“, koja je jedan od glavnih izvora takvih tvrdnji kojima se Katolička crkva (na razini Vatikana i Zagreba) optužuje za suradnju s nacističkim i ustaškim režimom nastala na temelju krivotvorenih i tendenciozno mijenjanih dokumenata u komunističkoj Poljskoj i Jugoslaviji od strane pripadnika njihovih tajnih službi. Posebno o tome piše i Ive Mihovilović, tadašnji suradnik tajnih službi Jugoslavije u pismu koje se nalazi u Hrvatskom državnom arhivu (HDA, spis Alojzije Stepinac, 1561, kutija 4, omot 63, 11 stranica) kao i analiza tadašnjeg voditelja Referade za kler u UDB-i Hrvatske Srećka Šimurine napisana na 3 stranice (nastala u Zagrebu 27.XI.1964, potpisana: I/2-SŠ).
U Hrvatskom državnom arhivu, u spisu A. Stepinca OZN-e i UDB-e (f.1561.sds-rsup-srh) koji je preostao nakon najmanje dva kruga uništenja dokumenata, mogu se pronaći i sljedeći dokumenti koji bacaju potpuno drugačije svjetlo na stavove o odnosima Katoličke crkve u Hrvata za vrijeme NDH i zločinačkih režima.
U ovom se dosjeu nalaze brojni dokumenti koji dokazuju da Katolička crkva u Hrvata za vrijeme postojanja NDH nije bila povezana sa zločinačkim režimima. To pokazuje i zabrana koju je tadašnji nadbiskup Stepinac uputio svom kleru o zabrani sudjelovanja svećenika u političkim izborima, kako 1938. tako i kasnije:
U spisu se nalaze i svjedočenja osoba kao što je bio Slavko Kvaternik koji je iznosio činjenice i tvrdnje koje je nadbiskup Stepinac iznosio o svim zločinačkim režimima pa i njihovim vodećim osobama. U spisu se nalazi i dokument napisan u UDB-i godine 1952. u kojem autori donose ozbiljnije i politički manje ostrašćene (u odnosu na analize pisane neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata) procjene o djelovanju nadbiskupa Stepinca (izvor HR-HDA-1561 SDS RSUP SRH, 063.1 osobni spis Alojzije Stepinac, šifra 001, red. Broj 1: Katolička crkva kao ideološki i politički protivnik FNR Jugoslavije)):
–Stepinac osobno nije nikako bio germanofilski nastrojen i odbijao je nacionalsocijalizam u kojem je gledao neprijatelja Crkve. Njegova politika bila je jedino i isključivo usmjerena na čuvanje interesa i jačanja Katoličke crkve, kako u ovim kritičnim danima, tako i ranije. Važno je imati ovu činjenicu pred očima, jer inače nije moguće pravilno ocjeniti Stepinčevo držanje za vrijeme okupacije
U ovom se spisu dokazuje i da je knjiga autora Viktora Novaka: Magnum Crimen (na poveznici je njeno drugo izdanje) nastala u autorskim radionicama OZN-e te je ako takva dana autoru da je potpiše (priznaje mu se autorstvo kraćih dijelova navedene knjige). Znatno veći broj činjenica potkrijepljenih izvornim dokumentima nalazi se u radovima autora ove analize.
O temi djelovanja nadbiskupa Stepinca za vrijeme NDH, je i provjeravatelj Glas-istine, objavio pojeidne analize koje dodatno negiraju tvrdnje Vlatke Pokos:
- 1. Stepinac je dizao glas protiv planskog uništenja Židova i drugih skupina
- 2. Stepinac je aktivno sudjelovao u spašavanju Židova od progona
- 3. Nema izvora koji može potvrditi da je Draganović bio kapelan u Jasenovcu
- 4. Blaženi Alojzije Stepinac nije ubojica niti je proglašen svetim
Zaključak: Tvrdnja Vlatke Pokos da je Crkva u Hrvata (pretpostavljaju da je mislila na Katoličku crkvu) bila u sprezi s ustaškim režimom je netočna, posljedica je propagandnih politika ciljanog širenja neistina o djelovanju Katoličke crkve za vrijeme Drugog svjetskog rata. Autori tih neistina su, u pravilu, bile tajne službe država koje su vodili komunistički režimi. Stoga ove tvrdnje navode čitatelje na netočne zaključke.
Izvor: Projekt ATENA
Projekt ATENA (Analiza Točnosti mEdijskih NApisa) pokrenut je na prijedlog udruge Institut za istraživanje hibridnih sukoba koja se dugi niz godina, kao udruga ali i njeni članovi a pojedinačnoj razini, bore protiv neistina koje se plasiraju u hrvatski medijski prostor. Institut sukladno utvrđenim ciljevima djeluje na području demokratske političke kulture i međunarodne suradnje. Institut, u skladu s motom Zagrebačkog sigurnosnog foruma – Jačanje Demokracije, zaštita Sloboda i Društva, te s ciljem suzbijanja protudemokratskih i destruktivnih djelovanja, aktivno radi na procesima prepoznavanja protuobavijesti koje utječu na hrvatski medijski prostor. To se planira i provodi tako što se pristupa i promiče znanstvena, stručna, objektivna i neovisna analiza.
