Postoje datumi koji se ne upisuju samo u kalendar, nego u srce naroda. Za Karlovac i Turanj, jedan od tih datuma je 4. listopada 1991. godine.
Karlovčani se prisjećaju jednog od najtežih dana svoje povijesti. Na današnji dan, 4. listopada 1991.,započeo je opći napad JNA i pobunjenih Srba na položaje hrvatskih snaga na Slunjskim brdima iz pravca poligona Cerovac, Kamenskog i Gornjeg Mekušja. Rat je toga dana postao surova stvarnost, sirene koje pozivaju na opasnost i boravak u skloništima postali su svakodnevnica. Tisuće projektila zasule su Karlovac, Duga Resu i širu okolicu.
Toga jutra, pred više od 30 godina, Karlovac i Turanj nisu se probudili na isti način kao dan ranije. Umjesto zvuka dječjeg smijeha i jutarnje žurbe, ulicama se prolomio tutanj granata. Nebo se zamračilo dimom, a strah se uvukao u svaku poru grada. No unatoč strahu – rodila se i nepokolebljiva hrabrost.
Četvrti listopada nije samo datum početka napada. To je dan kada su obični ljudi postali junaci. Kada su očevi, sinovi, majke i sestre stali na branik svoga doma, svojim tijelom postavili granicu neprijatelju i rekli: ovdje je Karlovac, ovdje je Turanj – ovdje se ne prolazi.
Granate su rušile kuće, ali nisu srušile ponos. Oduzimale su krovove, ali nisu slomile duh. U podrumima, skloništima i razrušenim ulicama rađala se snaga zajedništva, jer u ratu, ljudskost postaje najveće oružje.
Velike i žestoke bitke vodile su se na Turnju. Branitelji su potisnuti do mosta preko Korane na ulazu u grad. Na Turnju je utvrđena crta obrane koju je neprijatelj bezuspješno pokušao probiti još nekoliko puta u narednim danima. Zbog žestine i intenziteta borba, brojnih ispaljenih projektila svih kalibara i razrušenosti naselja, dobilo je nadimak “malog Vukovara”.
Od 4. do 7. listopada zabilježeno je 174 ranjenih i 28 poginulih građana i pripadnika ZNG-a, a na grad i okolicu ispaljeno je preko 3000 projektila
Danas, dok se prisjećamo tog kobnog dana, ne činimo to zbog boli, nego zbog zahvalnosti prema onima čija su imena možda zaboravljena u govoru svakodnevice, ali su trajno upisana u srce grada.
Karlovac i Turanj preživjeli su 4. listopada 1991. i zato će ga zauvijek pamtiti – ne kao dan poraza, već kao dan otpora. Dan kada je grad ranjen, ali nikada pokoren.
Branitelji su, bez oklijevanja, stali ondje gdje je bilo najteže. Civili su, unatoč strahu, pružali ruke jedni drugima. Djeca su sanjala mir dok su iznad njih odjekivale eksplozije. I baš zato – ovaj dan nije samo sjećanje na rat. On je spomenik ljudskoj snazi, ljubavi prema domovini i neuništivom duhu čovjeka.
