Krešimir Latin, član vijeća gradske četvrti Gaza i roditelj djeteta iz vrtića Gaza, danas je ukazao na probleme s održavanjem zelenih površina u karlovačkim vrtićima. Istaknuo je kako se travnjaci ne kose redovito, zbog čega djeca borave u mokroj i visokoj travi, te poručio da za to nisu krive odgojiteljice, već gradski čelnici. Latin je reagirao i na, kako je rekao, neprimjerene izjave gradonačelnika Damira Mandića i pojedinih vijećnika prema odgojiteljici Marti iz vrtića Gaza.
–Imali smo jučer jednu, ajmo reći, relativno ružnu eskapadu od strane vladajuće većine i njihovih predstavnika prema našoj teti Marti. Smatram da to nije bilo lijepo, pogotovo prema jednoj djevojci koja nije učinila ništa loše ni protiv zakona, već je samo tražila ono što je sasvim opravdano. Takvo ponašanje, po mom mišljenju, nije bilo ni normalno ni primjereno, zapravo je bilo prilično neugodno. Kada se već toliko govori o zaštiti djece, tradicije, vjere i svega ostalog, želim napomenuti da nam je između dva posljednja popisa stanovništva otišlo pola milijuna, uglavnom mladih ljudi, da imamo manje djece nego ikada i da se čak i oko naizgled banalnih stvari, poput košnje trave, ne vodi dovoljno brige. Mi smo na Gazi više puta upozoravali na stanje dječjih igrališta izvan vrtića i to se donekle popravilo — nije idealno, ali je bolje nego prije. Košnja nasipa također je ove godine nešto češća, mislim da je dodana još jedna, pa je situacija urednija. No sada imamo slučaj da se na prostorima svih dječjih vrtića, koliko vidim, trava ne kosi redovito, kazao je Latin.
Simbolično je pozvao gradske dužnosnike da mu se 4. studenog pridruže u košnji travnjaka vrtića, poručivši da se „briga za djecu i zajednicu pokazuje djelima, a ne riječima“.
–Naša djeca nisu ni djeca HDZ-ovaca, SDP-ovaca, Možemovaca niti bilo kojih drugih političkih opcija, nego su to naša karlovačka djeca. Zato bismo im mogli omogućiti da u narednim danima konstruktivno uživaju u ovom babljem ljetu. Stoga pozivam da se u utorak, nakon završetka rada vrtića, okupimo — svatko neka donese svoju kosilicu, a oni koji ju nemaju, koji žive u stanovima ili nemaju vikendice, mogu pokušati posuditi kosilice od Zelenila. Možda će im, po toj političkoj vertikali, u Zelenilu izaći u susret i posuditi ih. Volontirat ćemo nas nekoliko, pet-šest ljudi, ja zajedno s njima, i pokosit ćemo travnjak vrtića kako bi djeca mogla bezbrižno uživati. Na taj ćemo način pokazati da brinemo o djeci, o tradiciji i o tome da ljudi ostanu živjeti ovdje, te da se barem malo maknemo od ove besmislene medijske buke.
