Na Dušni dan, 2. studenoga, vjernici se prisjećaju svih pokojnih i mole za njihove duše. To je dan tišine, sjećanja i zahvalnosti, kada groblja diljem zemlje postaju mjesta molitve i svjetlosti upaljenih svijeća.
–I zato baš u ove dane vapimo i molimo, ne umjesto pokojnika, nego za njih. Dok pereš grob, dok donosiš cvijeće ili pališ svijeću, moli svim srcem – najbolje i najiskrenije što možeš: “Bože, ako treba, za mog pokojnika. Htio bih da je on postigao svetost, ali ako nije, Gospodine, za njega; a ako ne za njega, onda za onoga kome je najpotrebnije Tvoje milosrđe.” Izmoli deseticu krunice, vjerovanje, potpuni oprost koji Crkva daje. Ako ne treba za tvog pokojnog oca, baku, djeda ili supružnika, prinesi Gospodinu neko dobro djelo, odreknuće ili žrtvu – sve što može pomoći na duhovnoj razini. Mi, kao putujuća Crkva, molimo za trpeću Crkvu, a ona, proslavljena, može moliti za nas. Mnogi su svjedočili da im je molitva za duše u čistilištu donijela neizmjernu snagu i hrabrost u vlastitim životnim borbama. Ta uzajamna molitva, taj krug dobrote i ljubavi između živih i pokojnih, pokazuje da ništa što činimo iz vjere i ljubavi nije uzaludno. Dok smo još ovdje, pozvani smo činiti dobro – smisleno i iskreno – ono što će doista koristiti onima za koje molimo, kazao je župnik župe Karlovac-Švarča vlč. Duje Kurtović.
Dušni dan podsjeća na povezanost živih i mrtvih – na vjeru da ljubav i sjećanje ne prestaju smrću, nego ostaju trajno upisani u srcima onih koji se prisjećaju svojih najmilijih. U molitvi i miru, vjernici izražavaju nadu u vječni život i Božje milosrđe.
