Sljedećeg tjedna Karlovčanima će biti predstavljena jedna posebna knjiga, „U ime pradjeda“ autorice Tene Korkut, sima poznate kao profesorice gitare u glazenoj školi, ali i kao predsjednica Udruge Židovi u Karlovcu. Promocija je zakazana za 2. prosinca, ali ono što je zaista važno u cijeloj priči je trenutak u kojem autorica, kroz osobni iskaz, piše o svom životu i obitelji. Kazala nam je zašto je ova knjga bitna ne samo za nju već i Karlovac.
-Pa ja zapravo mislim da je ovo važno i za naš grad, jer knjiga ne opisuje samo život mog pradjedu, već i moje dojmove i impresije o cijeloj priči. Knjiga je pisana na način da bude pristupačna i čitljiva. Nije riječ o klasičnoj monografiji, u kojoj bih pisala: ‘David Meiselrođen je 17.09.1880.’ Ne, moja knjiga počinje rečenicom: ’Volim jesti Smoki.’ Netko bi možda pomislio da se šalim, ali cilj je bio približiti priču čitateljima, pa čak i mlađima, kroz pitak i zanimljiv stil pisanja. Kroz knjigu se isprepliću priče Davida i mene, a tu je i Zlatko, njegov sin, kojeg sam obradila u jednom poglavlju više nego moju baku ili tetu Edu, sestru moje bake. To je zato što Zlatko nije preživio, pa je to svojevrsni omaž njemu. Ukratko, knjiga je prvenstveno posvećena Davidu, kaže Korkut.
Nakon službene promocije knjige održat će se koncert nad kantora Bečke sinagoge. Tena nam je objasnila što to je nad kantor.
–Oni koji će pročitati moju knjigu nakon čitanja će jako dobro znati što je nad kantor, jer sam u knjizi citirala suvremene Davidove nadkantore koji su detaljnije objasnili tu ulogu. Nad kantor je predmolitelj. To dolazi od hebrejske riječi hazan. On stoji ispred zajednice i vodi vjernike u molitvi. A zašto je to toliko značajno? Pa, možda nekome neće djelovati posebno važno, ali itekako je bitno onima koji prakticiraju vjeru, objasnila je.
Po prvi puta, nakon više od 80 godina u Hrvatskoj, u Karlovcu će zapjevati pravi nad kantor — umjetnički, ne onaj koji pjeva svakog šabata, nego upravo ono čime se bavio David Meisel.
– U našim crkvama, u katoličkoj tradiciji, imamo mise na koje dolaze ljudi, obični vjernici — kako ja kažem, ‘obične bakice s placa’. Svi oni, između ostalog, pjevaju na tim misama. Te su mise lijepe, ispunjavaju ih i to je potpuno u redu, ali to nije umjetnički na razini, primjerice, Misse Brevis ili, recimo, Mozartovog Requiema koji je nedavno izvela Glazbena škola. Zora je, primjerice, izvodila predivnu misu u Es-duru od Schuberta povodom stote obljetnice njegove smrti i prvog prijenosa uživo iz Karlovca na radiju u Zagrebu. Dakle, postoje umjetnička djela koja izvode akademski glazbenici ili ljudi koji se ozbiljnije bave glazbom. Isto tako i u judaizmu postoje šabatna bogoslužja u sinagogama gdje ljudi pjevaju. Naravno da se pjeva — obično jednostavnije, na dva ili tri tona. Ali postoji i onaj umjetnički sloj, i upravo se time bavio moj pradjed, kao i njegovi suvremenici diljem Europe. I u Hrvatskoj je nekada bilo mnogo nad kantora i kantora.
Promocija će se održati u utorak, 2. prosinca 2025., u 18:00 sati u Zorin domu, a koncert Shmuela Barzilaija, nadkantora Bečke sinagoge, počet će u 20:00 sati.
