Stigla je Fiskalizacija 2.0, proširenje sustava fiskalizacije, čime se uvodi obvezna razmjena i fiskalizacija eRačuna među poslovnim subjektima. Intenzivne aktivnosti kako bi se olakšao prelazak u novu eru digitalizacije su završene. Tim povodom predstavnik vodećeg IP – informacijskog posrednika za Fiskalizaciju 2.0 Marko Emer, uvodno je kazao što je uopće novi sustav fiskalizacije:

Fiskalizacija 2.0 u odnosu na dosadašnji način rada donosi to da će svaki račun između svih pravnih subjekata i subjekata koji su obveznici PDV-a morati ići u e-obliku. Računi se više neće morati pretipkavati.

Emer je kazao i jesu li pravni subjekti u Hrvatskoj spremni za novosti:

Svatko tko je sa elementarnom dozom pažnje pristupio ovoj problematici, je spreman. Svatko tko se nije zadubio i nije potrošio više od sat vremena da sagleda cjelovito što to znači za njegovo poslovanje, odnosno tvrtke u kojoj radi ili vodi knjige, već je možda poslušao neku poruku na grupi, ovi swu ti najjeftiniji, ti zasigurno nisu spremni.

Ipak, nisu svi poslovni subjekti spremni. Dan uoči implementacije velik je bio broj onih koji se nisu priremili niti odlučili za svog informacijskog posrednika.

Oko osamdesetak tisuća možda koji se nisu odlučili, odnosno nemaju još riješeno. A zašto se nisu odlučili? Teško mi je reći. U Rumunjskoj je e-račun postao obavezan ove godine sa 1.1.2025. Glavnina korisnika je zapravo u prvom i drugom mjesecu i ugovarala uslugu, znači u dvanaest i pet minuta, a ne pet do dvanaest.

Kazao je Emer i kako Hrvatska stoji u odnosu na europsko uvođenje ovakvog sustava. Naime, prema direktivi EU, sve zemlje rok za isto imaju do 2030. godine.

Nismo prvi, ali nismo ni zadnji. Ja bih rekao da smo u prvoj trećini. Portugal i Italija imaju taj sustav već niz godina, Belgija kreće isto kada i mi. Rumunjska ga je uzvela prošle godine, Mađarska prije nekoliko godina. Nismo prvi, ali super je i sjajna vijest, bravo za Ministarstvo financija i Poreznu upravu da nismo ni blizu zadnjega.

A je li novi sustav spreman, hoće li biti poteškoća ili je sve usuglašeno?

Sustav je spreman. Hoće li on imati dječjih bolesti u startu, pa sigurno hoće, nemoguće je da nema. To je uvijek tako, no uvjeren sam da je tržište spremno, da su nosioci zakona i IP-ovi dobrim dijelom spremni. Ako netko i nije spreman dovoljan je broj IP-ova na tržištu koji su spremni preuzeti one koji su izabrali nespremne IP-ove.

Na pitanje zašto uopće Hrvatska uvodi taj sustav, osim zbog obveze prema Uniji, Emer tvrdi, kako bi porezna uprava imala sve podatke iz prve ruke, sigurne i potvrđene, ali i kako bi se išlo u digitalizaciju koja i samim firmama omogućuje štednju i kompaktnije poslovanje:

To je izuzetna prilika. Nosioc digitalizacije kod malih tvrtki bi trebali biti računovodstveni servisi. Nažalost, u RH malen broj njih malo razumije digitalne poslovne procese. Trebat će napraviti jedan veliki poguranac i snažno djelovati i prema njima da iskoriste ovaj zakon i obavezu slanja i primanja e-računa da procese svojih klijenata digitaliziraju.

Na kraju je odgovorio na najvažnije pitanje – što je sa sigurnosti, hoće li posrednik ili porezna uprava moći zlorabiti podatke o poslovanju?

Hoće li ih zlouporabiti, apsolutno sam siguran da ne. Mislim da to čini poslovanje bilo koje tvrtke sigurnijim i otpornijim. Koliko su podaci sigurni, onoliko koliko je siguran informacijski posrednik. Jesu li, kada su ugovarali uslugu IP-a, pogledali poslovanje IP-a: od kad postoji, koliko mu je stabilno poslovanje, koliko ima zaposlenih, može li dati korisničku podršku.

A iznimke od sustava su strani računi, te privremeno i subjekti koji imaju izuzeća od PDV-a.

(MS)