U karlovačkoj sportskoj zajednici taekwondo ima posebno mjesto, a ovih je dana u središtu pozornosti Taekwondo klub Prana, iz kojeg dolazi najuspješniji trener Grada Karlovca za 2025. godinu. Riječ je o Luki Vlašiću, dugogodišnjem sportašu i treneru, kojem je ovo priznanje dodijeljeno od strane stručnih tijela Sportske zajednice grada Karlovca. Posebnu simboliku nagrada ima i zbog činjenice da je Vlašić prije dvadeset godina, 2005. godine, bio proglašen najboljim sportašem Grada Karlovca. Iako priznanja dolaze, svakodnevni rad u dvorani ostaje isti – treninzi, rad s mladima i razvoj kluba.
–Pa isto je sve, ništa se nije promijenilo, sve ostalo je isto. Izuzetno sam zahvalan na priznanju, to je jedna velika čast i potvrda dugogodišnjeg rada u sportu, a ima i jednu lijepu simboliku jer sam prije točno 20 godina, 2005. godine, bio proglašen najboljim sportašem grada. Tako da mi to ima neku posebnu simboliku. Ništa se nije promijenilo, i dalje sam u dvorani, udaramo, treniramo i to je to – idemo dalje. Sve to ima svoje čari, svaki od tih segmenata ima svoje čari. Biti trener je jedno drugačije iskustvo i možda malo zahtjevnije, ali s obzirom na godine koje prolaze, razvijam novo iskustvo i neke mehanizme s kojima, neću reći jednostavnije, ali svakako puno iskusnije rješavam situacije koje su preda mnom, istaknuo je Vlašić.
Ključ uspjeha kluba nije bio samo dolazak trenera Luke Vlašića, već prije svega stvaranje kvalitetnog i zdravog okruženja koje djecu i mlade motivira da se upišu upravo u Pranu. Više o početcima i koliko je bilo teško ispričao je predsjednik TKD Prana, Goran Cvitak.
–Nismo imali opremu i morali smo na neki način prilagoditi trening da bude kvalitetan i dobar, odnosno prikloniti se situaciji i napraviti da ta djeca zaista ostanu, da shvate kako nije bitna oprema, nego sam način treninga. Dugo je to trajalo dok nismo došli do nekih financija. Članarine su tada bile mizerne, a oprema dosta skupa. Trebao je izuzetan trud. Tada su postojala dva ili tri uspješna kluba, a mi smo bili novitet koji nitko nije znao i, naravno, svi koji su htjeli trenirati taekwondo odlazili su u druge klubove. Teško smo se u tome snalazili, ali ja sam imao viziju. To je bila moja životna želja da imamo i svoj prostor, kakav imamo danas. Sve ostalo moralo je doći tim tempom i s tom energijom koju smo dali u razvoj, a od 2009. godine taj je proces bio ekstreman. Tek 2013. godine počeli smo ići na turnire i osvajati prve medalje, a 2016., mislim, stigla je i prva državna medalja, prisjetio se Cvitak.
Vlašić i Cvitak složili su se oko plana za klub ne samo u 2026. godini već i na duge staze.
–Dugoročan plan kluba, ne znam, to možda Goran zna malo bolje, ali što se mojeg segmenta tiče, cilj mi je da iz godine u godinu, iz generacije u generaciju, pokušam stvoriti što više mladih perspektivnih sportaša koji će zavoljeti ovaj sport. Nije nužno da oni osvajaju vrhunske medalje, jer se rezultat i napredak ne mjere samo medaljama, bez obzira na to što će netko reći da vrijediš onoliko koliko imaš medalja. U principu je bitno stvarati zdravu atmosferu, da klinci zavole sport, generalno sport, a samim time i taekwondo, te da se što duže zadrže ovdje. I da nakon što završe svoju sportsku karijeru, uvijek imaju lijepa sjećanja – nova prijateljstva i uspomene koje će ponijeti sa sobom. U konačnici, cilj je da postanu kvalitetni članovi naše zajednice, da neki ostanu u klubu kao treneri, neki kao suci, i da na neki način uvijek ostanu dio taekwondo zajednice u Hrvatskoj, rekao je Vlašić.
