S dolaskom proljeća, koje kalendarski počinje 21. ožujka, obilježava se i Međunarodni dan sreće, a o tome što znači biti sretan i kako ga pronaći razgovarali smo s dr. Igorom Salopekom, voditeljem Integrativnog centra u Karlovcu. Prema dr. Salopeku, sreća je stanje koje često povezujemo s ljubavlju, a njeno postizanje zahtijeva osviješten pristup vlastitim željama i ciljevima, čak i u izazovnim vremenima poput današnjeg globalnog okruženja.
–Definitivno, sreća ovisi samo o nama i mi smo oni koji kreiramo svoju sreću, mi smo oni koji smo odgovorni za svoju sreću i nije ni fair da tu odgovornost prebacimo na nekog drugog. Međutim, pitanje je što tražimo – to je prvo pitanje, što tražimo, a onda je pravo pitanje, ako uopće imamo ideju što tražimo, na koji način pokušavamo do toga doći. Čini mi se da je pomalo varka u toj ideji što tražimo kad je u pitanju sreća, jer ta rečenica vezana uz instant sreću, instant rješenja, instant odnose, instant život, instant vrijeme u kojem živimo, obitavamo, jurimo – i sve nam treba biti odmah, sve nam treba biti kratko, sve nam treba biti intenzivno – tako onda izgledaju i te poruke na društvenim mrežama, jer tko bi si mogao dopustiti da čita neku knjigu, recimo od parsto stranica, kada je to sve mogu dobiti u jednoj ili dvije rečenice ili u jednoj ili dvije minute nekog sadržaja, ističe Salopek.
Kazao je kako traženje instant sreće, bilo putem psihoaktivnih sredstava ili skrolanjem društvenih mreža, dovodi samo do kratkoročnih stimulacija i ne pruža dugoročnu zadovoljštinu, ističući važnost svjesnog pristupa sreći u svakodnevnom životu.
-Ja bih volio da ključna poruka proizlazi iz onoga o čemu puno razmišljam u zadnje vrijeme radeći sa svojim pacijentima, prvenstveno u psihoterapijskom radu. Radeći s njima, često puta otkrijem i dođemo do ideje koliko ljudi se na neki način vole, a ujedno bore u kontinuitetu kao neki vitezovi sa svojim kopljima kada jurišaju jedan na drugoga, i tako dan iz dana u dan – borba, borba, borba. A borba uključuje nekakvu opasnost, a opasnost onda uključuje nekakav strah, a strah uključuje nekakav nemir. I kad imamo život u kojem smo stalno izloženi nekakvoj borbi, logično je da ljudi posežu za brzom izvorom sreće jer žele zapravo odagnati tu neugodnu napetost i strah.
Dr. Salopek ističe da je sreća u svojoj biti povezana s mirom, odnosno unutarnjom sigurnošću i osjećajem prihvaćenosti, u kojem ne moramo „glumiti“ ili stalno tražiti instant zadovoljstva. Naglašava da ljudi koji su sami sa sobom u miru šire taj mir i na druge, dok unutarnji nemir često stvara konflikt i napetost u kolektivima. Također je upozorio na pritiske današnjeg društva, uključujući očekivanja u obitelji i na poslu, te važnost autentičnosti i prihvaćanja vlastitog pravog „ja“.
–Ja sam uvijek pomalo, onako, alergičan na tu ideju izvrsnosti. To se jako puno, čak, zna proklamirati u medijima, u nekim strukama, posebno profesijama – kreiramo nekakvu kulturu izvrsnosti. Ajmo mi, umjesto izvrsni, što znači meni nekakvi nadprosječni roboti, ajmo mi biti zapravo ljudi. Ajmo biti krvavi ispod kože. Ajmo si dopustiti pogrešku. Pa, ljudi smo. Ok, nešto iz pogreške moram naučiti, neću je ponavljati jedno za drugim jer onda stvarno nije mudro tako živjeti. Ali ajmo si dopustiti i pogrešku. Ajmo si dopustiti da imamo pravo biti umorni, da imamo pravo biti iscrpljeni, da imamo pravo biti ljuti, da imamo pravo biti tužni – da sve to je ljudsko iskustvo. Ne možemo insistirati samo na tome da smo uvijek dobro, da smo uvijek dobri, da smo uvijek izvrsni, da smo uvijek najljepši, da smo najbolji i da samo to moramo biti.
Salopek objašnjava da način na koji smo kao djeca primali ljubav snažno oblikuje naše poimanje ljubavi i odnosa u odrasloj dobi, pa ljudi često nesvjesno traže ono što su naučili da je „ljubav“. Također ističe važnost emocionalne obrane u svakodnevnom životu – kada nas netko povrijedi ili frustrira, korisno je mentalno „postaviti ogledalo“ i shvatiti da tu osoba projicira vlastite nesigurnosti, a ne da je problem u nama. Najveća podrška u tim situacijama dolazi od bliskih ljudi koji nas vole i koje mi volimo.
–Kad mi je dan težak, kad mi je ovakva situacija na poslu, kad mi se događa nešto u životu što je doista opterećujuće, tko mi najviše u tome može pomoći? Oni ljudi koje ja volim i oni ljudi koji vole mene. To je ključna amortizacija – kreiranje kvalitetnih odnosa. Nadejmo se da većina nas ima takve odnose. Ako nema, radimo na tome. Kako kreirati te odnose? Tako što ćemo stvarati jednu zonu sigurnosti i ljubavi prema drugim ljudima. Dakle, povezujemo se jedni s drugima. Povezujemo se s onim ljudima koji su nam bliski. Nemojmo biti oni vitezovi koji ruše, nego budimo oni vitezovi koji grade. Što znači konkretno? Imam doma nekoga s kim živim – idem ulagati u taj odnos. Taj odnos će mi amortizirati ove teške momente o kojima pričamo. Taj odnos će mi dati, kad kažem odnos, nekakvu metapoziciju, ali to znači provoditi kvalitetno vrijeme s tim ljudima.
Naglašava da je ključ mentalnog i emocionalnog zdravlja pronalazak smisla u onome što radimo, bilo da je riječ o poslu ili osobnom životu, te ulaganje u kvalitetne odnose s ljudima koje volimo. Ističe važnost brige o sebi kroz fizičku aktivnost, humor, zdravu prehranu i autentične interakcije, kao i mogućnost psihoterapije ili samorazvoja za poboljšanje psihičkog stanja. Sve to zajedno pomaže u održavanju unutarnjeg mira i osjećaja ispunjenosti u svakodnevnom životu.
